VRSTE FOTOAPARATA
Dvije su osnovne vrste fotoaparata koji se danas najčešće koriste – to su kompaktni fotoaparati i SLR fotoaparati.
Kompaktni fotoaparati su manji, praktičniji i jednostavniji. Sastoje se od manjeg tijela koje je najčešće veličine šake (malo su veći od mobitela). Imaju jedan objektiv promjenjive fokusne dužine, tzv. zoom objektiv i najčešće ugrađenu bljeskalicu. Njima se fotografira tako da se na LCD zaslonu (koji je na stražnjoj strani aparata) odredi kadar i jednostavnim pritiskom na okidač (koji je najčešće na vrhu aparata) snimi fotografija. Ovakvi fotoaparati najčešće nemaju optičko tražilo. Ako ga i imaju njime se ne gleda kroz objektiv, već kroz poseban prozorčić. Imaju ograničene mogućnosti za kreativno snimanje, no neki od kompakata ipak nude neke mogućnosti kontroliranja bljeskalice, određivanje modusa snimanja (makro, sport, pejzaž, portret, noćno snimanje) te podešavanja svjetline fotografija. Prvenstveno su napravljeni za snimanje u automatskom režimu, a to znači da se njima jednostavno nacilja i fotografira bez razmišljanja. Fotoaparati bez mogućnosti ručnog podešavanja nazivaju se „point-and-shoot-camera“ („uperi i okidaj“). Ovakvi se fotoaparati ugrađuju i u mobitele.
Prednosti ovakvih fotoaparata su njihova kompaktnost (mali su i lako prenosivi, stanu u džep), niska cijena, najčešće su vrlo oštri ako se snima na otvorenom i rade izvrsne makro snimke (snimke izbliza). Nedostaci su im, međutim, mnogi. Ne mogu im se mijenjati objektivi, ograničene su im mogućnosti za kreativno snimanje, okidaju sa zakašnjenjem (puno većim od SLR-a) i najčešće pružaju malo mogućnosti za obradu fotografije jer nude pohranjivanje samo u JPEG formatu.
SLR aparati su veći i kompliciraniji. Sastoje se od tijela fotoaparata na koje se mogu stavljati različiti objektivi i vanjska bljeskalica. Njima se fotografira gledajući kroz tražilo i u tražilu je vidljiv kadar koji „gleda“ objektiv. SLR aparati nude potpunu kontrolu u fotografiranju što znači da fotograf njima može postići upravo ono što želi fotografijom. Da bismo naučili fotografirati ovakvim fotoaparatima treba puno učenja i upornosti u fotografskim vježbama. Nedostaci su im veća cijena, veličina (pogotovo ako imamo više objektiva i vanjsku bljeskalicu), težina opreme (može težiti i nekoliko kilograma ako koristimo kvalitetnije teleobjektive) i osjetljivost na vremenske prilike (vlaga i prašina) te na udarce.
KRITERIJI ZA ODABIR FOTOAPARATA:
1. NOVAC – prvi ograničavajući faktor kod odabira fotoaparata. Kaže se (ne bez razloga): „Koliko para, toliko muzike.“ Ako želimo vrhunsku fotografiju moramo planirati minimalno oko 5000 kn za novu opremu ili oko 2000 kn za rabljenu opremu. Vrhunske fotografije možemo napraviti tek s DSLR-om ili nekim jačim kompaktom. Napomena: ako posjedujemo znanje o fotografiranju i sa „slabijim“ kompaktom možemo napraviti vrlo kvalitetne fotografije (uz uvjet da su namijenjene za objavu na webu ili forumu u manjem formatu, recimo veličine do 1000 piksela, a ne za razvijanje na veće formate).
2. NAMJENA – važna stavka pri odabiru fotoaparata – najčešće se kupuje aparat za amatersku uporabu. Fotografiranje akvarija spada u zahtjevniju fotografiju zbog slabog i neobičnog osvjetljenja i živahnih motiva fotografiranja. Osim za fotografiranje akvarija fotoaparat će koristiti i za druge svrhe. Za fotografiranje na dnevnom svjetlu poslužit će svaki fotoaparat, a za slabije svjetlosne uvjete svako tehničko ograničenje fotoaparata predstavljat će problem. Ako ne živite od fotografije i ako ju istinski ne volite, nema smisla ulagati velik novac u opremu, a oprema za fotografiju je skupa.
3. VELIČINA SENZORA – manji senzor – manja količina podataka, veći senzor – veća količina podataka. Manji senzor – veća dubina polja oštrine i više mogućnosti za makro fotografiju, veći senzor – manja dubina polja oštrine i manje mogućnosti za makro fotografiju (sve naravno u suodnosu s optikom koja se nalazi ispred senzora). Mali senzori često se „nabrijavaju“ megapikselima koji se jednostavno ne mogu izvući iz tako malog prostora, a veliki i kvalitetni senzori traže kvalitetnu optiku kako bi se mogli iskoristiti do kraja. Mali senzori su jeftini, veliki senzori skupi; što su veći to su višestruko skupi jer je veliki senzor koji prolazi test kvalitete jednostavno teško dobiti (ima puno otpada, tj. u postotku mali broj prolazi). Dakle, kompakt s malim senzorom može snimati makrofotografije čak na 1 cm daljine od objektiva, dok za DSLR treba nabaviti kvalitetan makroobjektiv koji je skup. Isto – mnogi će reći: „Gle, kako su oštre fotografije s mojim kompaktom!“ Pa, da. Dubinska oštrina je velika, ali istovremeno to ograničava jer teško možemo postići zamućenje pozadine malim senzorom (koga interesiraju razlozi nek malo prostudira optiku kompaktnih fotoaparata i DSLR-a).
4. OPTIKA - možda najvažnija stavka pri odabiru fotoaparata (optika čini dušu fotografije). Optika, tj. objektiv je puno važniji od senzora, megapiksela, softvera, procesora… Optika određuje kvalitetu oštrine slike koja pada na senzor, kvalitetu boja, količinu izobličenja slike (astigmatizam, bačvaste i ine distorzije), količinu kromatskih aberacija (otklona u lomljenju različitih boja svjetlosti), kvalitetu zamućenja slike (i to spada u kvalitetu optike!), količinu svjetlosti koju može kvalitetno propustiti kroz objektiv. To je najskuplji dio fotografske opreme jer ujedinjuje puno tehnološkog znanja i rada, kvalitetne materijale za izradu, komplicirani proces izrade s dosta „ručnog“ rada. Napomena: zum objektivi daju redovito manje kvalitetnu sliku od objektiva fiksne žarišne daljine i svjetlosno su slabiji. Ukoliko su kvalitetni i svjetlosno jaki i cijena im je doslovno „paprena“.
5. DSLR ili KOMPAKT – DSLR je veći i skuplji, ali pruža veću kreativnu slobodu u fotografiranju (ne kupuje se za fotografiranje u automatskom modu). Kompakt je manji i „kompaktniji“, jeftiniji i tehnički ograničeniji od DSLR-a. Svaki ima svoje prednosti i mane. Današnji bolji kompakti mogu zadovoljiti i zahtjevnijeg amatera, a mnogi napredni vlasnici DSLR-a imaju u svojoj torbi kompakt za određene prilike (kada im treba mali prijenosni aparat, za makrofotografiju, za prilike u kojima treba fotografirati u potpunoj tišini jer su DSLR-i puno bučniji od kompakata…). Uglavnom, kompakt je za svakog, a DSLR za zaljubljenika u fotografiju kojem nije problem mijenjati objektiv kad je potrebno, tegliti veću količinu opreme sa sobom i svakako za nekog tko svoje teoretsko znanje o fotografiji želi primijeniti u praksi sa što manje tehničkih ograničenja.
6. ZNANJE O FOTOGRAFIJI – Da. Utječe na odabir fotoaparata. Barem bi trebalo. Nema smisla kupovati vrhunsku opremu ako nemamo znanja i ne mislimo učiti. Ukoliko imamo veliko znanje o fotografiji tehnički i optički slab aparat će nas ograničavati (ali ćemo i znati izvući maksimum iz njega). Bilo bi logično da kroz vrijeme mijenjamo fotoaparate – da razmišljamo o zamijeni starog tek onda kada vidimo da nas taj stvarno ograničava u kreativnosti. Znanje o fotografiji danas je vrlo lako steći – Internet je prepun besplatnih video-vodiča i tekstova za potpune početnike pa i za naprednije i napredne amatere. Usudio bih se reći da je znanje o fotografiji (tehničkom i umjetničkom dijelu) barem 10 puta važnije od kvalitete fotoaparata. Dakle, pametnije je investirati u znanje nego u aparat. Barem donekle… Jer fotografija je umjetnost/djelatnost koja uvelike ovisi i o tehnici fotografiranja i tehnici kojom fotografiramo.
7. TEHNIČKA OGRANIČENJA FOTOAPARATA – tko stvarno razumije tehnička ograničenja fotoaparata taj će znati izvući maksimum iz aparata koji posjeduje ili koji kupuje. Osnovna tehnička ograničenja fotoaparata su njegova veličina senzora (veći senzor, kvalitetniji zapis slike), kvaliteta senzora i procesora (količina digitalnog šuma koji proizvode), kvaliteta optike (kvaliteta leća i objektiva, premazi na lećama, materijal od kojeg su izrađeni, svjetlosna jakost objektiva), kvaliteta i brzina zatvarača, kvaliteta softvera u fotoaparatu i mogućnost kontrole nad fotoaparatom (kontrola blende, zatvarača, osjetljivosti senzora, mjerenja i kontrole balansa bijele boje, algoritmi za komprimiranje slike u jpeg zapis…). Ovisno o znanju koje fotograf posjeduje aparat ga može tehnički ograničavati ili može biti „prejak“ za fotografa. U fotografiranju daje se prednost znanju nad tehničkim ograničenjima. Cijelo stoljeće prije digitalnog doba ljudi su uz velika tehnička ograničenja (ali uz više znanja) radili izvrsne fotografije. Napomena: svaki fotoaparat ima svoja tehnička ograničenja pa i onaj najskuplji.
8. MARKA FOTOAPARATA – gotovo da bih mogao reći da je irelevantna. U razgovoru s mnogim fotografima i prateći forume zaključio sam da je marka fotoaparata nebitna. Najpoznatije marke poput Canona, Nikona, Sonyja, Pentaxa, Olympusa i sl. rade dobru stvar natječući se za tržište i kupce jer stalno tehnički usavršavaju svoje proizvode. Fotoaparati tih proizvođača jamče kvalitetu u odnosu na uloženi novac. Možda bi trebalo pripaziti na proizvođače koji su slabo poznati i nude jeftine aparate i optiku – tu se možemo zeznuti i biti nezadovoljni kupljenim.
9. MEGAPIKSELI – nebitni. 3-4 megapiksela je uvrh glave za kvalitetne ispise na većim formatima. Jedan su od najjačih marketinških prevara za neinformirane i naivne kupce. Važni su samo ako mislimo raditi velika uvećanja fotografija i ako imamo veći senzor i izrazito kvalitetnu optiku na fotoaparatu koja može „pratiti“ silne megapiksele.
10. „ZUM“ – postoji optički i digitalni. Optički može biti koristan, digitalni je apsolutno nepotreban. Digitalni zum zapravo samo izrezuje fotografiju i narušava joj kvalitetu. To (izrezivanje) možemo napraviti bilo kojim programom za obradu fotografija. Optički zum podrazumijeva objektiv promjenjive žarišne duljine. Takvim objektivom možemo mijenjati kut upada svjetlosti na senzor, tj. širinu zahvaćanja kadra koji hvatamo senzorom. Zum objektivi su zgodni za upotrebu jer štede vrijeme i kretanje fotografa. Prividno možemo zumom približiti ili udaljiti motive koje fotografiramo. Ograničenja zum objektiva su mnoga – oni su često svjetlosno slabiji od fiksnih objektiva (onih koji ne mogu zumirati), imaju manje oštrine, kompliciranije su izrade i skuplji, imaju izraženije aberacije, distorzije i ostale optičke „negativnosti“. Što je objektiv jači u zumu (3x, 5x, 10x, 12x) to je njegova optička kvaliteta slabija. Oznake tipa „3x Optical Zoom“ fotografu ne znače gotovo ništa osim da je raspon zuma od najšireg do najužeg dijela trostruka vrijednost u milimetrima fokusne dužine objektiva. Za razumijevanje žarišne duljine objektiva i njezine primjene u fotografiji opet je potrebno imati znanje o fotografiji. Dakle, 12x optički zum (pogotovo još dopisana neka vrijednost digitalnog zuma) uopće vas ne treba fascinirati jer veliki raspon zuma najčešće za sobom vuče narušavanje kvalitete fotografije. Ali, to je kompromis koji se sklapa s fotografom kojem je problem prošetati malo i približiti se ili udaljiti od motiva koji snima.
Tema: Kriteriji odabira fotoaparata pri kupnji (Posjeta: 11232 vremena)