Ljubiteljima podvodnog sveta predstavlja zadovoljstvo da pogledaju ove uspele fotografije. Verujem da svi imamo utisak da smo ovih dana malo gnjurali na Viru! Ninci, posebno je dobar bio izbor „modela“ za fotografije, ali i kadrova!
Evo par komentara i sa moje strane – koji su mi pali na pamet. Oni su nastavak „dodavanja začina“ ovoj aktuelnoj letnjoj temi, koje je Grof započeo identifikacijom vrsta. Istina, praćenje teksta koji je odvojen od slika, sa njihovim oznakama je malo otežano....Bilo bi dobro sve to nekako presložiti – eto možda ideje i posla za autora i admine....
Jadranske vrste Gobius sp. se po pravilu vrlo lako održavaju u akvariju, ali onima koje se nalaze na fotografijama A2, B9 i B10 treba obezbediti akvarijum pristojne veličine. Spadaju među najkrupnije vrste (posebno onaj prvi), koje mogu dostići dužinu od dvadesetak, pa čak i tridesetak centimetara!
Cipli (Mugil, Liza sp., fot. A3) se takođe vrlo dobro drže u akvarijima. Ipak, verovatno ćemo se složiti da ove ribe imaju veću vrednost u kulinarskom nego u akvarističkom pogledu!
Dobro je poznato da je Salaria pavo (na fot. A4 i A8) ekstremno otporna i jako šarmantna akvarijska riba. Međutim, predstavlja priličnu opasnost za mnoge beskičmenjake – kako pokretne, tako i sesilne. Tim veću što je primerak stariji, krupniji. A najkrupniji, dominantni mužjaci su ubedljivo najlepši. U odbrani svog doma – rupe, ovakva riba je u stanju da snažnim čeljustima ugrize ronioca/vlasnika akvarija za ruku do krvi! To, se naravno događa samo ako se pretera sa uznemiravanjem i začikavanjem.
Skoro sasvim sam siguran da je anemona na fotografiji A9 Aiptasia sp. a ne Anemonia. Pipci Aiptasia-e mogu biti izgledom i bojom dosta slični (na prvi pogled) onima kod Anemonia-e (A21, A22) ali ih uvek karakteriše uočljiv stepen prozirnosti, koje kod pipaka ove druge vrste anemone nema! Kada se u moru nađete u ovakvoj dilemi, dodirnite anemonu i odmah ćete dobiti nedvosmislen, tačan odgovor! Aiptasia će se sigurno nekoliko puta jako trznuti pri povlačenju, a verovatno izbaciti i snop beličastih lepljivih niti (acontia-e) koje mogu izazvati opekline tamo gde je koža nežnija (oprez!).
Na fotografijima A11 i dr. nalazi se „doterani“, krupni mužjak Symphodus ocellatus-a koji priprema ljubavno gnezdo, dok se tipičan izgled većine pripadnika ove vrste može videti na grupnoj fotografiji B4. Na slici A15 je primerak narandžastog ili žutog varijeteta S. ocellatus-a, koji su baš lep izbor za Jadranski akvarij!
Condilactys aurantiaca je atraktivna anemona, koja predstavlja pravi ukras akvarija. Vrlo dobro se u njemu može držati, ukoliko se vodi računa o tome da su joj potrebni: sloj podloge debljine najmanje deset centimetra (toliko je dovoljno samo za mlade primerke!), odsustvo snažnog, direktnog udaranja vode i njena nešto niža temperatura. U vezi sa ovim poslednjim: u prirodi postoje specifična staništa (doduše, retka) gde se ova vrsta anemone može naći na dubini od 1 metra, pa i manjoj! Primerci sa takvih mesta znatno bolje podnose letnje skokove temperature vode do kojih obično dolazi u našim akvarijima - što je logično!
Jadranske anemone iz roda Cerianthus (A 16 – samo „virka“ iz cevi, B7, B8 na kojima je „super“ primerak), su vrlo lepe, varijabilne po koloritu, a i čuvene po dugovečnosti. U akvariju mogu opstati decenijama. Međutim, pronalaženje „smeštaja“ - mesta u akvariju na kojim bi ova životinja bila zadovoljna može da predstavlja problem, pošto je njeno telo koje se nalazi u opnenoj cevi jako, jako izduženo.
Na slici A18 je, bez sumnje, Venus verrucosa, ukusna školjka. A na fotografiji A 23 se osim mužjaka kneza, Coris julis („look“ ženki i mladih predstavljen je na slici B5) može se, ako se pažljivije pogleda, videti kako se kvrgavi volak (Murex trunculus) izgleda sprema za napad na jednu drugu delikatesu – kunjku (Arca noae). Ova poznata školjka ima oblik brodskog trupa!
I najzad, mišljenja sam da je „lujka“ na fotografiji B12 Symphodus (Labrus) cinereus, tamna mrlja pri dnu korena repa je pouzdan znak raspoznavanja. Ova vrsta se vrlo dobro drži u akvariju, simpatična je - poseduje specifičan, izražen „karakter“ i može da postane pravi kućni ljubimac!. Uzgred, u temi pomenuti Labrus bimaculatus, smokva, je izuzetno atraktivna jadranska labrida, što se posebno odnosi na mužjaka. Planirao sam nekada da mladunca ove vrste donesem za svoj akvarij. Međutim, radi se prilično velikoj i opreznoj ribi, koji nije česta i koja obično nastanjuje „najsurovije“ podvodne terene sa mnoštvom zaklona u kojima se brzo i vešto skriva. Sasvim mladi primerci se vrlo retko viđaju, tako da je onaj moj plan ostao samo san!
Slažem se sa stavom Morina, već sam nešto u tom smislu negde ovde i napisao. Reef akavarij jeste „vrh vrhova“, ali mislim da je Jadranska akvaristika ipak suviše zapostavljena.
Kolegama koji se sada pripremaju, želim da prijatno provedu godišnji odmor.
Srdačan pozdrav svima!