Još malo o ZEOLITU
Izvor; MINERALOGIJA I PETROLOGIJA; MAJA VRKLJAN; RUDARSKO-GEOLOŠKO-NAFTNI FAKULTET; ZAGREB 2001.
Zeoliti (grčki zeo=vreti) su tektosilikati koji se svrstavaju prema habitusu u tri skupine; kockasti (habazit, filipsit), vlaknasti (natrolit, laumnontit) i listićasti (hojlandit, stilbit). Kristaliziraju se u različitim sustavima (kubičnom, rompskom, monoklinskom) i češče trvora agregate, zrnaste, vlaknaste i listilaste, nego li zasebne kristale. Svi sadrže adsorpcijsku vodu koja je u zeolitima raspoređena po šupljinama i kanalima kristalne rešetke i zove se zeolitna voda. Zagrijavanjem lako prelazi iz rešetke, bez narušavanja strukture, a isto je tako zeoliti lako primaju natrag, pri čemu u rešetku ulaze kationi te organske i anorganske tvari.
T(tvrdoća)= 3,5-5,5. Bijeli su ili vrlo svijetlih boja. Nastaju hidrotermalno, hidatogeno i hidrotermalnom metamorfozom minerala koji sadrže natrij. Nalaze se u Hrvatskoj u izmijenjenim bazičnim stijenama i tufovima, očvrsnulim vulkanskim pepelima. Veliki kristali nađeni su u Kanadi, SAD-u (California), Češkoj, Danskoj, Italiji itd.
Zbog svojstva adsorpcije i izmjene kationa upotrebljavaju se kao adsorbensi u proizvodlnji naftnih derivata i u odlagalištima radioaktivnog otpada, za pročišćavanje otpadnih voda, uklanjanje ulja sa vodene površine i zadržavanje vode u tlu.
Zbog važnosti primjene proizvodi se i sintetički zeolit.
