odlicno, vec imam dve zrtve koje se busaju o prsa kako mogu pojesti i najljucu papricicu bez da puste suzu 
pokusat cu ih snimit 
Sad mi je zao sto se nisam sjetio foruma dok su bile svjeze jer susenjem ispari jedan mali dio lakih ulja, tj. glavna ljutina i dalje ostaje ali svjeze imaju onaj malo jaci kick koji na prvu udara u glavu dok ovima treba koja sekunda vise
Evo iskopao post prijateljice koja je uneredila svog komsiju:
Evo, bilo danas. No, o samoj hrani cu malo kasnije. Najljepsi trenutak dana
bio je dolazak susjeda koji nam se neki dan pohvalio sa svojim feferonima.
Mislim da sam to vec i spomenula neki dan. Cak sam ih i probala, ali mene,
koja bas i nisam veliki fan ljutine, nisu ni takli. Onda smo susjeda sreli
neki dan i on sav sretan pita kakvi su... pa smo mu rekli, samo vi svratite
malo do nas pa da vidite sto je ljuto! Ne znam zasto kod svih ljubitelja
neke hrane postoji odredjeni fanatizam, ali to je naprosto cinjenica. Sve je
on probao, sve on zna, nista ga ne moze iznenaditi... I tu pocinje danasnja
prica.
))))
Tek sada mi je sasvim jasno kako se nasladjujes gledajuci te otporne "na sve
navikle" ljubitelje papricica. Dakle, dosao on, bacio pogled na stol, baca
neka imena, ko fol - znalac kompletni. Onda se masi za najmanju nagu morich.
Mirise je i njuska, no to je obicna paprika. Ja kazem kud ste bas piknuli
najjljucu na svijetu, on mi se samo smjeska. Valjda je tada mislio, da, da,
sto. Ja kazem, o.k. dat cu vam da je probate nakon slikanja. Za to vrijeme
muz mu naprica sve o scovillima, mlijeku... no on ostaje pri svome: najjaca
je madjarska horgoska paprika. I ja si onda nesto mislim u sebi, ako mu dam
uzorke za kuci, necu vidjet reakciju, a to bas ZELIM vidjet. I kazem ja, ma
cekajte, mozete, ako bas hocete probati ovu najmanju, pa imam ih jos tri za
slikanje i bit ce mi dosta. I samo sto sam zaustla ponuditi mu da je ocistim
od sjemenki, on je vec umace u sol i u dva griza - hop, nestade paprika. Mi
ga gledamo siroko rasirenim ocima, pitamo kako je, on se ne da. U prvi tren
kaze samo: eto. To se dalo protumaciti kao "nije mi nista", no onda je
polako pocelo meskoljenje na stolici.
))))) Cijelo vrijeme on prica, glas
pocinje biti malo hrapaviji, usta su poluotvorena... Kaze on, i najgora
paprika drzi sest do sedam minuta i samo treba to izdrzat. No, cijelo
vrijeme ne odaje da je ova "paklena", samo je dva -tri puta ponovio: dobra
je! I onda, prije no sto je proslo tih sest do sedam minuta, on ustaje, meni
se cini i da ga malo baca
), ide doma, sam otvara vrata, izlazi i ne
osvrce se.
))) Mi krenuli za njim, ali nema ni govora o par pozdravnih
rijeci pred kucom, on samo hvata pravac kuce i krece...
))))) Tu se jos
nisam mogla posteno ni smijat, bilo me strah da ga ne kolpa, no sad vidim
kroz prozor da je jos uvijek ziv pa mi je lakse.
))))) Ovo svakako spada u
kategoriju iskustava za pamcenje.
))
Tema: Uzgoj Bhut Jolokia i ostalih chilli papricica (Posjeta: 390080 vremena)