Jao, srce mi je veliko ko kuća!
Pa večeras se i kod mene u ulici lupalo!
I to sam se začudio kolko... Sad mi ipak ni žal kaj sam prije tri tjedna bil sam na prozoru...
Iako je ovaj put bilo najavljeno na špici na vijestima, usuđujem se pomislit da je i moja malenkost ipak bar skroz malo doprinjela probijanju leda...
Ipak ima ljudi kaj vole ovaj grad.
Jer kak uvijek velimo mi Zagrepčanci; Nemoraš bit rođen u Zagrebu da budeš Zagrepčanec, moraš ga voljet i poštovat.
Isto tako, to ak živiš u njemu ne znači da si Zagrepčanec! Jer ak zatakneš cvijet u šupak, ne znači da je to vaza... I dalje je to samo šupak...
Nedaj se moj voljeni rodni grade, kakve god da te nevolje snašle...
Jedna stara, legendarna pjesma za naš voljeni, nepokoreni grad Zagreb...