Dpuhanic,
nadam se da je Vaš Chelmon rostratus sigurno krenuo putem ka potpunoj adaptaciji na akvarij.
Ova riba spada u moje omiljene vrste i tokom dosta godina bio mi je u različitim kombinacijama - ne i u reef akvariju. Smatram da sam postizao prilično dobre rezultate u održavanju ove vrste. Pogotovo ako se ima u vidu da moji akvariji nikada nisu bili blizu „top“ sistema-naročito ukoliko se to ceni po finansijskim sredstima uloženim u opremu i održavanje. Iskustvo mi je da Chelmon-a što se ishrane tiče najviše privlači relativno tanak, duguljast mesnati plen, npr. crvići, tanki pipci anemona i peruške perjastih crva. ”Kabastiji” plen ga neuporedivo manje interesuje, u čemu i jeste suština njegove prednosti u odnosu na druge ribe-leptire kada se radi o držanju u reef akvariju. Ja, recimo, nisam mogao ovu ribu dugo da držim zajedno sa anemonama iz roda Cerianthus koje imaju izrazito dugačke i tanke pipke – posle izvesnog vremena riba bi počinjala da ih otkida! Čupkao je i tanke pipke nekih drugih vrsta anemona – onih sitnijih. Stoga, nimalo me ne iznenađuje da se ova riba peporučuje za borbu protiv nesnosnih anemona iz roda Aiptasia, koje imaju pipke takvog oblika. Ja nemam iskustva u vezi sa tim, ali logično je da prisustvo velikog broja Aiptasia može značajno da pomogne u periodu adaptacije ribe na život u akvariju. Na raspolaganju joj je dovoljna količina primamljive žive hrane tokom kritičnog perioda. Medjutim, treba imati u vidu da je Chelmon riba koja se nešto teže prilagođava životu u akvariju, pa se ne može očekivati da će baš svaki primerak odmah po ubacivanju navaliti da jede Aiptasia-e. Ponekad je verovatno potrebno više vremena.
Iskustvo mi je da će neke druge vrste riba-leptira odmah napasti rakove kozice u akvariju, ali se ne sećam da mi je Chelmon u tom pogledu pravio neke probleme. Ali, možda sam i zaboravio, morao bih da prelistam akvarističke dnevnike? Ako ova riba za kozice i predstavlja potencijalnu opasnost, ugrožene će sigurno biti samo neke baš malecke....
C. rostratus jeste problematičnija vrsta morske akvarijske ribe. Ali, ukoliko se nabavi dobar primerak (ne previše mršav, iscrpljen) i ako je akvarijum stariji - potpuno stabilizovan, prostran, enterijera uređenog na ispravan način i ukoliko je vlasnik spreman da po potrebi više pažnje i truda posveti ishrani ribe u početku (malo više “titranja”), ne bi trebalo da bude previše problema. Kada raznovrsne ”plodove mora” riba otpočne da bez ustezanja uzima iz ruke u značajnoj količini, to je siguran znak da je postala potpuno ”domaća”! Ako riba ne izgleda loše, ali u startu uopšte ne jede (tj. ukoliko nije imala odgovarajući “prijem” kod prodavca), moje je iskustvo da je najbolje odmah “krenuti” sa živom hranm. Ukoliko nemate na raspolaganju neku morskog porekla, dobra je i krupna artemija, larve komaraca, dafnija (“otkida” na ovu!), pa čak i malo dobro ispranog tubifeksa (ukoliko baš ne možete nabaviti ništa bolje!). Ubrzo treba preći na kombinaciju te žive hrane sa komadićima mesa mekušaca, rakova i ribe - uskoro bi riba trebala da Vam duguljaste komade “mesa” (najbolje je da budu nalik rezancima!) bukvalno otima! Tokom faze navikavanja na ishranu u akvariju, naravno treba voditi računa o tome da nepojedeni komadi hrane koji padaju unaokolo ne poremete kvalitet vode!
Ukoliko riba ne reaguje na slobodno plutajuću hranu, “rezanac” hrane uhvatite za jedan kraj i mirno držite (ili negde pričvrstite) izvesno vreme tako da “mrda” u vodenoj struji. Chelmon će obično, zainteresovan, dosta brzo prići. Ukoliko je riba baš jako uzdržana - bojažljiva, a ribe sustanari brze i proždrljive, možete pokušati sa postavljanjem komadića plodova mora ispod delova gušće mreže koja je razapeta po kamenuju ili dnu u akvariju. Chelmon može lakše izvući te komadiće od drugih riba, koje će imati dosta problema! Ovakvo “izvlačenje” hrane je normalna stvar za ovu vrstu (vidi se na prvi pogled - po fizionomiji! ), a pomenutu tehniku je uspešno nedavno primenio kolega Rogus ovde.C. rostratus će nakon adaptacije spremno uzimati praktično sve vrste žive i sveže “mesnate” hrane, ukoliko su komadi odgovarajuće veličine i oblika. Inače, riba ima vrlo dobar apetit, a dobro je praktikovati nešto česće hranjenje ukoliko u akvariju ne postoji neki stalan izvor žive hrane. Ove ribe praktično po celi dan u prirodi “kljucaju neku sitnuriju” po morskom dnu! Sa “suvom” hranom je veći problem. Može se navići da nešto od toga uzima (najverovatnije je da će to najpre biti neke sitnije granule), ali je za to obično potrebno više vremena.
Inače, držanje ove, osetljivije, ribe u akvariju ima tu ”prednost” što će obično vrlo brzo reagovati na neke eventalno nastupajuće probleme. Ako joj se ponašanje odjednom primetno promeni, a naročito ukoliko joj apetit naglo oslabi - eto signala za preispitivanje eventualnih prethodnih akcija i vanrednu detaljnu proveru parametara vode!
Srdačan pozdrav svima!