Uradi sam - Kalcij reaktor


Kalcij reaktor je uređaj kojim se nadomještaju kalcij i karbonati u morskom akvariju potrošeni u procesu kalcifikacije tj. rasta skeleta koralja, ljuštura školjki itd. Iako oprema za morske akvarije svakim danom postaje sve jeftinija, ako ga sami napravimo ipak ćemo uštedjeti par stotina kuna, a i ljubitelji „Uradi sam" projekata će se dobro zabaviti pri izradi ovog uređaja. Reaktor se sastoji od glavne komore koja se napuni s medijem bogatim kalcij-karbonatom (CaCO3) i pumpe koja vrti more u kružnom toku kroz komoru. Kako je kalcij-karbonat netopiv kod uobičajene Ph vrijednosti morske vode, potrebno je u kalcij reaktor dodavati CO2. To rezultira padom Ph vrijednosti te topljenjem medija i otpuštanjem bikarbonata (HCO3) i iona kalcija (Ca ++) u jednakom omjeru potrebnom za kalcifikaciju koralja. Ta se otopina  zatim vraća nazad u akvarij.


Gotovi reaktor trebao bi izgledati ovako:



1.Crna strelica označava tok mora u reaktoru
2.Plava strelica označava ulaz mora u reaktor
3.Crvena strelica označava ulaz CO2 u reaktor
4.Zelena strelica označava izlaz otopine iz reaktora

Materijal

Za izradu ovog uređaja potrebno nam je:

Pleksiglas180 kn
Cijev 180 kn
Pumpa 1200 l/h 130 kn
Pvc-c dijelovi 40 kn
Brojač mjehurića 30 kn
Crijevo 20 kn
Spojnice 20 kn
Vijci i matice 15 kn
Uvodnica PG1610 kn
Brtva 10 kn
Filter spužve 10 kn
UKUPNO645 kn






Pleksiglas i cijev od pleksiglasa možemo nabaviti kod lokalnih izrađivača svijetlećih reklama i ujedno kod njih i narezati na mjeru, pri tom treba zahtijevati da se komadi izrežu strojem za graviranje koji pleksiglas reže laserom sa velikom preciznošću. Pumpu Newjett 1200 kupujemo u lokalnom pet shopu. Izbor je pao na nju jer je kvalitetna i jeftina. Ima zaštitu od pregrijavanja i predviđena je za rad u „close-loop-u". U pet shopu ćemo kupiti i nepropusno crijevo za CO2, brojač mjehurića i filter spužve koje nam služe da bi spriječili ulazak sitnijih komadića medija u pumpu i tako je oštetili. PVC-C cijevi i spojeve ćemo lako naći u velikim trgovačkim centrima građevinskim materijalom, isto tako i uvodnicu PG16 koja ima otvor dovoljnog promjera da može primiti sondu Ph kontrolera. U tim centrima ćemo kupiti plastične vijke i matice i pri kupnji voditi računa da su napravljeni od tvrde i kvalitetne plastike kako kasnije ne bi imali problema pri pritezanju istih.

Pleksiglas ćemo dati izrezati prema ovom nacrtu:




... i nakon toga ćemo ga odnijeti tokaru da nam napravi otvore i navoje na njima potrebne za spajanje ostalih dijelova na tijelo reaktora. Kompletirani pleksiglas će izgledati ovako:




...i ne smijemo zaboraviti istokariti utor za brtvu na poklopcu:



Izrada

Pri izradi ćemo se koristiti sljedećim alatima:




...i koristit ćemo specijalno lijepilo za pleksiglas:




Za lijepljenje pleksiglasa služit ćemo se posebnom metodom lijepljenja koju sam pokupio na internetu. Radi se tako da se pribadače stavljaju između dva komada koja želimo spojiti i u uski procjep se uštrcava lijepilo koje se kapilarno širi i ispunjava taj prostor. Za to ćemo koristiti plastičnu špricu sa dugim i uskim aplikatorom  (zgodne su šprice iz Salifert testova). Pričekamo 60-tak sekundi da lijepilo počne djelovati i lagano otopi obje površine koje želimo slijepiti  i onda pritisnemo oprezno, ali jako.





Prvo ćemo napraviti kockastu bazu reaktora koja će poslužiti za povećavanje volumena reaktora, a i na ravne površine je lakše navrtiti navoj nego na zaobljene.





Kad sve polijepimo reaktor bi trebao izgledati ovako:




Od komadića pleksiglasa ćemo napraviti i mali nosač za brojač mjehurića, kojim ćemo ga pričvrstiti za tijelo reaktora:




Sada je vrijeme za spajanje ostalih dijelova na reaktor i prije upotrebe u akvariju trebali bi izvršiti višestruka testiranja. Nepotrebno je i spominjati da svi spojevi moraju biti izvedeni savršeno i da nigdje, osim kroz za to predviđene otvore, ne smiju  izlaziti ni zrak ni voda.




Naš kalcij reaktor je sada gotov. Ima zapremninu 7 litara i dovoljan je za većinu morskih akvarija.



Napomena

Za pokretanje ovog reaktora potrebna nam je još i co2 boca sa pripadajućim ventilima i medij kojim ga punimo. Da bi se taj medij topio potrebno je u reaktoru održavati Ph 6.4-6.5.

Ako imamo Ph kontroler to ne predstavlja neki problem, uprotivnom ćemo ručno morati mjeriti i podešavati, što ponekad može potrajati i po nekoliko dana. Ali, kad ga jednom namjestimo, možemo na njega zaboraviti mjesecima.