Budući da su ciklidofilska putovanja krajnje zarazna i kad ciklidofilska duša osjeti kongres u zraku, jednostavno mora naći načina da se dovuče do tamo.
Ovo je kratki putopis o jednodnevnom izletu koji mi je donio mnogo zadovoljstva, a i dokazuje da se i s relativno malo novaca može napraviti velik ciklidofilski korak.
Svakodnevno dopisivanje sa ciklidofilima iz europskih zemalja vrlo je zanimljivo i često urodi odličnim vezama i raznovrsnim informacijama. Ipak, nije lako biti ciklidofil s interesima za vrste iz srednje i južne Amerike. Zbog recesije i ove sam godine morao odgoditi put u Urugvaj te mi ovakvi izleti barem djelomično pomažu prebroditi krizu. Tako sam, kao i često do sada, uspio pronaći vrstu koja je već dugo na listi želja mene i mog suputnika, a za koju postoji vjerovanje da ne postoji u akvarijima europskih obožavatelja. Sve počinje naravno googlanjem, par mailova vlasniku jedne stranice, otvaranje nekih linkova po njegovoj preporuci, kontaktiranje jednog oglašivača, puno intervencija google translate-a, provjera udaljenosti pomoću viamichelin-a da se provjeri realnost podhvata. Par savjetovanja sa Titechom i put je dogovoren! Naravno, usput dogovaram i još neke međudestinacije kako bi maksimalno iskoristili ovu priliku.
Dan prije dolazi Titech kod mene u Rijeku, iskorištavamo priliku da zajedno pripremimo akvarije za prihvat riba. Idemo rano spavati i dižemo se u pola četiri. Do pola pet smo već na putu. Lagano prekapanje na slovenskoj granici i EU je pred nama. Iako smo datum zakazali gotovo mjesec dana unaprijed, dan nismo mogli bolje pogoditi. Stajemo samo jednom za kupovinu vinjete i točno u podne smo pred kućom našeg domaćina, gospodina Jochena. Kao i često do sada kada sam posjećivao ljude koje sam upoznao samo putem maila, razmišljam kako će sve ispasti, ali kao i svaki put do sada ispada da su većina ciklidofila nevjerojatno pristupačne osobe uvijek spremne pomoći i željne podijeliti znanje s kolegama. Od prve smo srdačno primljeni i odmah nam je jasno da se radi o pravom zaljubljeniku u hobi. Na zidovima su slike sa putovanja u Venezuelu, Meksiko i druge tropske zemlje Amerike. U dnevnom boravku uživamo u kavici i pritom gledamo u akvarij od gotovo 2000 litara. Ali, kako bi forma bila zadovoljena, pravi užitak se nalazi u podrumu. Fishroom koji ne mora biti prihvatljiv ženi i formama neciklidofiskoga društva. Ja to volim nazivati laboratorij, kutak kreativnoga nereda kakvoga sam puno puta imao prilike vidjeti diljem ciklidofilskog svijeta. E, tu se izmamljuje smješak na lice kolegama i istomišljenicima. Puno DIY patenata koje treba pronjuškati, proučiti, prokomentirati. …
Početkom jeseni 2009. dobio sam poziv od svog dugogodišnjeg prijatelja da zajedno odemo u Njemačku u potragu za ciklidima. On je vlasnik najveće specijalizirane trgovine ciklidima u Italiji te mu je ta nabavka bila dio posla, ipak u sebi je zadržao još puno ljubavi za američke ciklide te se često za vrijeme ovoga putovanja ponašao strasvenije od mene. Dobro, skoro. :) Kako svakih par mjeseci posjećuje Njemačku tijekom godina stvorio je vrijedna poznanstva, a budući da nastupa i kao veleprodavač dopušten mu je pristup uzgajivačnicama i veleprodajama.
Dakle krenimo… Terraristika Hamm, vjerojatno najveći sajam terarističke opreme i životinja u Europi, s preko 560 prijavljenih izlagača iz cijele Europe i raznih krajeva svijeta, smješten je u malom gradu 40-ak kilometara udaljenom od Dortmunda. Put od Zagreba do Hamma po "viamichelinu" iznosi 1113 km, od toga 1015 kilometara na autocestama, uz vrijeme putovanja od 11 h i 32 minute, pretpostavljam u idealnim uvjetima. Naš put trajao je 13 i pol sati noćne vožnje uz kišu i vjetar te uz pomoć navigacijskog sustava s glasom Duška Čurlića. Sretno smo stigli u Hamm, točno na otvorenje u 10h.
Drugu godinu za redom grupa entuzijasta s foruma (Krcko, Renta, Tuljan, Profa, Krajten) odlučila se na malu akvarističku avanturu u vidu posjete austrijskog Beča. Direktan povod bio je veliki sajam Exotica koji se održava svake godine u W. Neustadu nekoliko desetaka km udaljenom od Beča, a sadržava i akvaristički i teraristički dio.
Srednjoamerička država Meksiko dom je desetini svih vrsta života na planetu i jedna je od tri države najbogatije po bioraznolikosti. Otprilike pola od gotovo tisuću vrsta vodozemaca i gmazova što tamo pliva i gmiže su endemski. Meksička su mora obitavalište i svim postojećim vrstama svjetskih želvi ili morskih kornjača.
Kao i zadnje 3 godine i ove sam posjetio Kongres talijanske udruge ciklidofila koji se svaku jesen održava u Faenzi, mjestu pored Bologne. Prilika je to za mene da sretnem mnoge prijatelje ciklidofile, izmijenim iskustva s njima, te naposljetku prodam i kupim rijetke vrste ciklida koje je inače nemoguće kupiti u akvarističkim trgovinama. Ovo je bio XIV. sajam po redu. Ove sam godine morao otpremiti veću količinu riba te sam nekoliko tjedana unaprijed rezervirao tank u kojem će one biti izložene na dva dana koliko traje Kongres. Isto sam tako i rezervirao sobu u pansionu za sebe i ženu. Put je započeo u 4 ujutro kada sam se ustao i otišao pohvatati i zapakirati ribe. Sve posloženo u boxove i polazak za Faenzu.
Nedjelja je bila rezervirana za posjet 'Exotici' , odnosno sajmu zbog kojeg smo i došli u Austriju. Oko 30-ak kilometara južno od Beča smjestio se mali prekrasni gradić- satelit pod imenom Wiener-Neustadt. Inače, sve je tako uredno da nam je bilo i pomalo nelagodno prolaziti ulicama koje su izgledale kao iz neke savršene projekcije idiličnog gradića.
Probudili smo se dosta rano, jer bi bilo šteta propustiti i jednu stvar što Beč nudi. Plan je bio da prvo posjetimo lokalne zoo-shopove, zatim veliki vodeni zoološki vrt 'Haus des Meeres', a ostatak vremena ćemo provesti u 'shopingu' i razgledavanju grada, pošto ionako svi dućani subotom rade do 17h.
Prvi je na tapeti bio mali, kako smo ga mi nazvali, 'obiteljski' zoo-shop u zapadnom dijelu grada – 'Aquarium Wien'. Iako skroman i po veličini i po ponudi, osjetila se jedna topla i ugodna atmosfera tako da nam je boravak u ovom malom dućančiću bio više nego ugodan.
