Htjeli mi ili ne, ciklidistika osvaja svijet i njenih poklonika ima iz dana u dan sve više. Dok se neki upute u tu "avanturu" hrabro, drugi čekaju, promišljaju i ne mogu se odlučiti na taj korak. Činjenica jest da je to mali korak, no, za pojedinca je jako velik. Stoga, neka ovaj mali osvrt razbije posljednju trunku sumnje da li je akvarist sposoban uzgajati afričke ciklide.
Pošto je mrijest jedan od najljepših trenutaka za akvaristu, te je ujedno i nagrada za sav njegov uloženi trud i brigu, bilo bi lijepo da se pogleda sve vezano uz taj čin: prije mrijesta, oko mrijesta i poslije mrijesta.Pošto se po Forumu puno ciklidaša raspituje o tome ja se nadam da ću sada odgovoriti na sva njihova pitanja.
Akvaristima vrlo dobro poznata tropska riba koja je više desetaka godina pravi ukras mnogih akvarija.Domovina joj je gornji tok sliva Amazona,Rio Putumayo,Rio Purus i Ostperu.U Europu je prvi puta uvežena 1936.godine i vrlo brzo se raširila.Pripada mnogobrojnoj porodici CHARACIDAE,lososi.Postoji ukupno tri podvrste,crvena ili kardinal neonka(Cheirodon axelrodi),plava(P.innesi) i kod nas rijetka ,P.simulans,veličine jedva 2 cm.
Kao prvo, znao sam da se nisam trebao uputiti u strani, zapadni, da ne velim kapitalistički svijet sa tako malo love, ali još sam više bio svjestan činjenice da više od toga nisam smio uzeti ni u ludilu , jer bih naravno sve potrošio u naletu aqua-manijačke shopping groznice…Rezultat? Svih 150 eura koje sam uzeo je otišlo na par sitnica koje su stale u omanju vrećicu, ali i 5 malih, preslatkih, točkastih i neodoljivih corydoras similisa…Zbilja ne znam zašto mi se uvijek nasmiješi brk kad vidim te malecke somiće, pogotovo vrste koje se nikad nisu pojavljivale u HR dućanima ili barem nisu previše česte u njima, ali nakon nekoliko godina takvog ponašanja (neki bi rekli čudnog , ali što oni znaju) , više ni ne reagiram razumski na vađenje novčanika i onaj čudan tekst koji mi se kroz maglu probija do svijesti : «Gospođo, dajte mi sve ove somiće» …
Ova porodica živi u predjelima sa toplim vodama siromašnim kisikom, a u vrijeme velikih suša kada vode gotovo da i nema, zakopaju se u mulj, usta provuku na površinu i udišu atmosferski zrak. Pitate se kako? Pa vrlo jednostavno - za te ribe je karakteristično da imaju, uz škrge, razvijen još i poseban organ za disanje tzv. labirint.
Postojbina ove živopisne ribe je Južna Amerika (Venezuela, Columbia). Naraste do 7 cm., zahtijeva meku vodu, a ph je najbolje da bude između 6.5 do 7.2 , temperatura neka se kreće između 22 - 26 °C. Za vrijeme mrijesta polagano im treba povisiti temperaturu do 28°C. Ramirezi su svejedi - ja sam ih hranio sa živom artemijom, dafnijom, malim larvama insekata, krvavim crvima, fino usitnjenim goveđim srcem ili jetricom. Prilikom hranjenja riba sa jetricom pazite na količinu hrane koju dajete jer davanjem veće količine možete zagaditi vodu. Ja sam uvijek nastojao da meso koje sam odabrao ima što manje žilica. I normalno ova riba će prihvatiti i listiće.
Vjerojatno svi vi u akvariju imate po jednog predstavnika corydoras vrste, a u ovom članku ću se orijentirati na vrstu C. Paleatus (uz C.aneuse oni su najzastupljeniji pripadnici porodice Callichthydae) . Način mrijesta s kojim ću vas upoznati univerzalan je za skoro sve vrste corydorasa. Paleatusi nastanjuju područje Argentine i Urugvaja te žive u vodama neutralne vrijednosti (7 pH) , tvrdoće vode oko 10°dH, a narastu poprilično veliki za razliku od drugih vrsta Corydorasa i ta brojka nerijetko zna biti veća od 9cm (ženke su malo veće i deblje od mužjaka), odgovara im temperatura od 20 do 25°C, ali za mrijest se preporučuje malo niža, ali o tome kasnije. Važno je napomenuti da su to ribe jata i nikako ih nemojte kupovati u paru ili pojedinačno- kada ih već kupujete, kupite jato od 5 ili više riba kako bi bili razigraniji i veseliji te se bolje osjećali u svome novom domu. Corydorasi su vrlo miroljubive naravi tako da se mogu držati sa svim vrstama istog temperamenta, a najviše vole zasađene akvarije sa pjeskovitom podlogom.
Prvo nešto općenito- ancistrus je vrlo korisna i zanimljiva riba, korisna zato što spada u algare, tj. jede alge (koje su noćna mora svakog akvarista), a zanimljiva ponajprije zbog izgleda . Nastanjuju južnu Ameriku, točnije rijeku Amazonu i njene pritoke. Ancistrusa ima nekoliko vrsta, a latinsko ime kod nas najzastupljenije vrste jest Ancistrus Dolichopterus. Ancistrusi su ikrašice što znači da liježu jaja. Kod ancistrusa je zanimljivo što se samo mužjak brine o potomstvu, dok ženku u to vrijeme tjera i postaje agresivan prema njoj (nasilje u obitelji ?). Mužjak se razlikuje od ženke po tome što je veći i ima mesnate izrasline na glavi- poput rogova, dok je ženka manja i nema izaslina. Preporučljivo ih je držati u vodi temperature oko 25 celzijusa, neutralnim Ph (7.0), te u srednje tvrdoj vodi (oko 10).
Nigrofasciatume sam uspio razmnožiti u zajedničkom akvariju, ali ih tamo nisam mogao dugo ostaviti. Ostanak u zajedničkom akvariju bio bi poguban za mlade, a isto tako i za većinu ostalih riba.
Nigrofasciatumi su jako pažljivi i brižni roditelji. Oboje roditelja čuvaju mlade. Kod opasnosti mlade uzimaju u usta i nose ih na sigurno mjesto. Jedan od roditelja uvijek je uz mlade, npr. dok jedan jede drugi čuva mlade i tako se mijenjaju. Roditelji mladima usitnjuju hranu. Nekoliko sam puta dobio jako bolne ugize po ruci kada sam čistio akvarij u kojem su bili mladi s roditeljima,zato ne preporučujem da čistite akvarij dok su roditelji u blizini ili bar da ne gurate ruke unutra i ne izazivate roditelje jer i bez toga imaju previše brige s mladima.
Sada nekoliko riječi o tome kako sam ih razmnožio:
Prvo, morao sam ih upariti, tj. pustiti nekliko mužjaka i nekoliko ženkica da si pronađu svoje parove. Kada su se uparili, ribice iste vrste sam izvadio iz akvarija i ostavio sam samo taj jedan par i ostale ciklide drugih vrsta. Tada su nigrofasciatumi počeli s ljubavnim plesovima i traženjem mjesta za polaganje ikre. Nakon pronalaženja mjesta počelo je kopanje gnijezda i mriješćenje.
Nakon otprilike 5-6 dana od polaganja jajašaca, oko mužjaka sam vidio neki crni roj, kao da je taj dio vode zamućen. Približio sam se staklu i imao što za vidjeti, mužjaka i oko njega cijelo jato mladih nigrofasciatuma.
Bili su veliki oko 1-2 mm. U tom sam ih akvariju ostavio dva dana da se roditelji priviknu na njih, ali to su za roditelje bila dva jako teška dana, zato što niti jednu drugu ribu nisu pustili dalje od pola akvarija. No nakon ta dva dana njihov novi akvarij je bio potpuno uređen i spreman. Premještanje mladih sam riješio tako da sam ih sa gumenim crijevom koje mi služi za čiščenje jednostavno usisao(pritom dobio nekoliko ugriza) te prebacio u novi akvarij zajedno s roditeljima.
Mlade sam hranio s kupovnom hranom za mlađ, koja se može nabaviti u skoro svim pet-marketima i sličnim dućanima.
Roditelje sam od mladih maknuo nakon mjesec dana zato jer su počeli biti pomalo agresivni prema mladima.
Kada su mladi porasli , izbrojao sam ih uz pomoć kolege i supruge -bilo je 237 komada.
