Srijeda, Prosinac 13, 2017
Croatian English French German Italian Serbian Slovenian
   
Text Size

Pretraživanje

Pošao sam u Wienu... pokušaj drugi :-)

ImagePokušaj drugi puta u Beč…Tok misli i kronologija puta u Bečki Zoo vrt u navodno prekrasnom Schönbrunnskom parku.

Ovaj put mora biti bolji nego prvi, jer se ne može dogoditi baš toliko peha u tako kratkom vremenskom razmaku..Ili ipak..? Sada se ide busom, sindikalnim, putujem kao pridruženi član u masi djelatnika jedne od «naših» eminentnih banaka ( bolje da ne znaju što mislim o bankarima ) i na svu sreću nema ranog buđenja jer se kreće u 01:00 … Leće skidam kad krenemo…četkica u džepu…2 paketa žvaka, 3 sendvića, 4 bočice tekućine u obliku ledenog čaja, mineralne vode s okusom limuna, obične izvorske i Cockte…Multinacionalkama u inat… Nedavno mi je jedan djelatnik jedne takve korporacije rekao : «Ljudi nisu svjesni snage i moći svog neznanja u odabiru pića u kafiću. Večina će kada ne zna što želi , reći : Ne znam što ću, ma dajte mi Cx Cx» .. Jezovito..snaga marketinga u svoj veličini tog pojma..tupljenje u mozak dok ne postane podsvijest…Najgore su loše stvari one koje su postale toliko očite da se više ni ne obaziremo na njih.
Bus na kat, kat nizak, udaram glavom u plafon dok se pokušavam izvući iz debele buhtla-jakne, sjedam i otkrivam da nemam puno mjesta za noge, teta ispred mene bez pitanja pokušava dodatno smanjiti taj prostor, ali nakon pola centimetra nalijeće na moja koljena koja se baš bezobrazno ne žele maknuti. Shvatila je da nema prostora i da je udarila u nekog živog, ali ostala je mrtva-hladna i nije se udostojila okrenuti i isprićati…Pišem minus u virtualnu bilježnicu i pamtim njenu trajnu zurku da je po mogućnosti pri izlasku zveknem pod rebra. Ne doživljavam pretjerano svoju dragu koja također živčani do mene zbog skučenog prostora i nemoguanosti rastezanja, već se koncentriram na razmišljanje o ničemu, da probam čim prije zadrijemat. Zašto vozać staje svakih dva sata na sat vremena?! Bezveze.. Noć se razvukla u veliko stajanje i mutna jureća svjetla u rijetkim trenutcima buđenja.


Dan me zatiće na parkingu nekog mega odmorišta germanskog tipa, snenog i kratkovidnog, pa se uz pomoć moje drage krećem prema zdanju koje je toliko veliko i ružno da mi ni moja minus 5,5 dioptrija ne može pomoći da izbjegnem lagani horror izazvan hladnoćom iste…U WC-u stavljam leće i čitam natpis na 4 nerazumljiva jezika, dešifriram tek poljsku verziju- Zabranjeno pranje zubi…OK..Žvake-komada 2- kreću u opticaj. Nemam volje ni za kakao, ali ipak srčem da mi vrijeme brže prođe.

Beč je velik, čist i hladan..Valjda zato što je zima i sve je sivo…Poslušno u stilu malog pačića pratim na svu sreću zanimljivu turistićku vodičicu i blejim u spomenike i pročelja zgrada.. Drugi garant vide umjetnost, a ja mumljam da su mase kmetova u cijeloj monarhiji za sve ovo krv pišale stoljećima i iz relativno sigurne pozicije potomka plavokrvnih mislim si koji je to apsurd, da se potomci tih istih sada dive megalomanskim nastojanjima rodoskrvnih bastrda da postanu besmrtni..Čak su to nastojali do te mjere da im se balzamirani organi čuvaju u 3 razlieite crkve u središtu grada…Bolesno…Ali izgleda da su uspjeli… « A ovo umjetničko djelo arhitekture je dao sagraditi car…» Dao sagraditi..a tko ga je plaćao i gradio? ..mjkuimburžujsku…. Gegamo se prema katedrali , a meni u glavi odzvanja « Ako nemaju kruha, dajte im kolaća»
Zaključujem da sam preopterećen socijalnim temama kroz stoljeća, sljedeći zaključak je da se ništa nije promijenilo kroz ta ista stoljeća osim što mi više ne muzemo krave nego lupamo po tastaturi i ne umiremo od TBC-a , nego od raka uslijed zagađenja, zračenja i stresa, ali nas muzu i dalje slični „igrači“, jedva primjećujući arhitektonsko remek djelo u obliku katedrale sv.Stjepana, koju su na kraju drugog svjetskog napola srušili jenki bombarderi, pozdravljam se sa dragom i ostavljam je s mamom da se mogu u miru kulturno uzdizati dok proučavaju slike starog flamanskog majstora Rubensa, meni osobno vrlo dragog čičice koji je zbilja znao slikati za razliku od mase današnjih „umjetnika“, ulijećem u podzemnu i krećem prema Schönbrunn parku… Gledam ljude u vlaku.. Mislim na kolaće…

Izlazim iz podzemne i čudim se kako sam sigurno negdje trebao poništiti ovu kartu za Metro koju sam tako nadobudno kupio, sklepavajući dobrih 50% njemačkih riječi koje znam u izraz - Bite cvaj Karten fur die u-bahn, danke...čovjčee..opet sam progovorio čudnim jezikom zbog ribetina..ovo mi pomalo ulazi u naviku u ovoj Austriji..ali- di je aparatia za cvikanje? Hmm..ovo nije zet-ov tramvaj i ovo mi nije prvi put da se vozim u metrou, ali zašto se ne mogu sjetiti kako se cvikaju karte...ma dobro..nije bitno..možda je danas badava..Oho! Zapreka u prolazu u vidu 4 (?) kontrolora koji gledaju da li su karte poništene..Toliko germanskog ipak razumijem da shvatim da sam trebao poništit na ulazu u stanicu, ne moraš me tak grdo gledat čovjčee..Pokušavam materinji jezik..promašaj..nema „našegovorećih“ ..čudno, pa 4 su na hrpi, kako to da bar jedan od njih nije „ex-jugoslawien“? ..Ma..super..zavlačim duboko u arhivu i meljem: „ Bitte, ih geggen cu der zoo, und ih habe cvaj karten, aba niht gleden ni vidjelen wor bis der cviken mashinen“ .. Da se ne nateže sa mnom , upisao je penkalom kad sam i gdje ušao i pustio me sa vidno uočljivim prezirom u pogledu ( koji znači „neuki balkanac“ pretpostavljam). Ajd ti objasni neukom germanu da se kod nas metro planira od 1970-tih, predviđa se izgradnja do 2030-tih, a navjerojatnije će proraditi 2070-tih.. Spori smo, al temeljiti...
Odgrabio sam još tih par koraka od stanice do ulaza u park o kojem sam svako malo pa opet slušao od djetinjstva..Pa super, pa prekrasan, pa sjajan...Godišnje doba mu je očigledno ukralo puno sjaja..Okljaštrene grane i suhi grmiai zbilja ne djeluju pretjerano zanimljivo iz perspektive riboljubca koji je nakon previše sati putovanja na korak do cilja...Ulaza u Zoo...
Sa izrazom potpune nezainteresiranosti pljujem 12 eura za kartu koja čak ne uključuje sve sadržaje Zoo-a...Boli me briga, niš me drugo pretjerano i ne zanima osim ove sitne kućice desno od ovog krajnje desnog ulaza (preporučam da se , ako planirate, prije puta informirate na web sajtu zoo-a u vezi položaja određenih sadržaja) . A ostalo su slike...

Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
Image
 
 
Ne uspijevajući otkriti sve tajne zoo-a , jer je razgledanje Rubensa ipak trajalo kraće od moja tri kruga po zgradi akvarija i 2 po planetariju, vraćam se natrag odakle sam i krenuo...opet ne uoćivši aparate za cvikanje iako sam zbilja koncentrirano gledao gdje bi mogli biti, no ovaj put me niko ništa pitao nije, pa sam mogao spremiti svoj sve veći arsenal njemačkog u već opasno prazan ruksak (ispražnjen dobrano na samom ulazu dok sam gledao krokodile i Tanganyka ciklide u istom bazenu) i uputiti se prema centru...
Adventska svjetla, grog s nogu, masa ljudi, veselo i toplo...Koja razlika od jutarnjeg, tmurnog sivila? Ili su ribe učinile svoje pa je sve ljepše kroz „vodena“ stakla..? Sjedamo u bus nakon punih sat vremena shopinnga (naravno da me to nije mimoišlo) i krećemo doma. U zadnjih par godina se lagano mijenjaju moje perspektive na putovanja...prije sam jedva čekao da negdje zbrišem i da me nema doma neko vrijeme-po moguanosti čim duže, a sad svaki put kad odem van, jedva čekam da se vratim...Ma, hladno mi je vani..i iako se i mi vraški trudimo da stignemo „zapad“ po tom pitanju , još uvijek ima topline po cesti. Nadam se da će je i ostati.. „Napretku“ usprkos.

I na kraju opet rezime...Uslikao sam puno fotki u ne pretjerano velikom, ali ipak sadržajnom i zanimljivom Zoo-u. (hvala Nikoli na rezervnoj bateriji)
Proširio sam svoje znanje iz opće kulture u brzom, ali nadasve zanimljivom razgledavanju.
Nisam pretjerano umoran iako mi je u busu za natrag već bio pun kufer svega..
Sve u svemu, ok...Al za Budimpeštu treba planirati bar 2 dana...naime, načuo sam da tamo ima dobar javni akvarij...
Share

Tko je online?

Imamo 55 gostiju i nema članova online

Najnoviji sadržaj

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5