Srijeda, Listopad 18, 2017
Croatian English French German Italian Serbian Slovenian
   
Text Size

Pretraživanje

Bitis arietans - Puff adder

Kraljevstvo: Animalia
Razred: Chordata
Red: Squamata
Porodica: Viperidae
Pod porodica: Viperinae
Rod: Bitis
Vrsta: arietans


Merrem 1820




Uvod


Bitis arietans je veoma otrovna vipera koja spada u najrasprostranjenije zmije na afričkom kontinentu, gde naseljava gotovo sva područja
osim pustinje Sahare na sjeveru i tropskih prašuma u središtu crnog kontinenta.  Zbog svoje velike rasprostranjenosti, velike brzine pri
napadu i izuzetno jakog toksina koji poseduje, na račun ove opasne otrovnice ide najviše zmijskih ugriza i smrtnih slučajeva u Africi, gdje
je, zbog veoma nerazvijene medicinske pokrivenosti u udaljenim i siromašnim afričkim selima, momentalna amputacija i odsjecanje ugriženih
dijelova tijela često jedini lijek nakon ugriza ove zmije.

Postoje dvije podvrste arietansa i to su: Bitis arietans arietans i Bitis arietans somalica koja je slabije rasprostranjena od svog prethodnika
i naseljava samo Somaliju i manji dio Kenije.  Na svim područjima koja  naseljavaju, ove zmije slove za izuzetno agresivne i na napad uvijek
spremne životinje, pa ih se ljudi više plaše čak i od kobri i mambi, što i nije bez razloga.



Opis vrste


Bitis arietans ili kako mu je engleski naziv Puff adder, je otrovnica koja je poslije  Bitis gabonice drugi najduži predstavnik porodice Bitisa, a može narast i do 180 cm, ali je najčešće dužine između 80 i 140cm.  Radi se o veoma snažnoj životinji koja se što se osnovne boje tiče može
naći u više različitih koloriteta, od sivkastih, žutih, i smećkastih, pa do najlijepših naranđastih koji naseljavaju okolinu kenijskog jezera Nakuru,
a ono što je karakteristično za sve arietanse su svijetle šare u obliku slova V koje se protežu dužinom cijelih leđa.




Arietansi pretežno naseljavaju savane, stepe  i otvorene ravnice, ali ih ima i na brdskim terenima i stjenovitim platoima širom Afrike, gdje zato što
su noćne životinje u prvi sumrak kreću u potragu za hranom. Ove zmije love tako što zauzmu zasjedu na nekom mjestu i isto kao i gabonica
donjom vilicom prikupljaju informacije o pokretima u svojoj blizini. Upravo tada i dolazi do najčešćih ugriza  jer ih po mraku ljudi mogu slabije
uočiti  i dovoljno je da se samo malo više približe zmiji da to isprovocira munjeviti ugriz.
Puff adderi se hrane glodavcima, pticama, ali nisu izbirljivi ni kada su krupniji gušteri i žabe u pitanju.  Karakteristično za kretanje ovih zmija
je da se one ne kreću uvijek poput većine ostalih zmija, već zbog svoje debljine one to nekad rade poput recimo stonoga, tako što potpuno
ispravljenog tijela talasastim pokretima trbušnih mišića puze po tlu, pri tome izgledajući gotovo natprirodno.


Rijetka genetska morfa Bitis arietansa bez krljušti - Sceleless

Pri prijetnji arietansi zauzimaju položaj u obliku slova S, glavu izdignu od tla i blago je nagnu prema dolje kao da gledaju u zemlju i rade ono po čemu
su i dobili naziv Puff adder, a to je da udišu duboko zrak u svoja pluća i doslovno se napuhnu, a tada zrak poput kompresora izbacuju kroz
svoje nosnice stvarajući duboko i veoma glasno šištanje koje ledi krv u žilama, a ako ni to ne pomogne, onda ove zmije nevjerojatnom brzinom
koja se mjeri stotinkama kreću u napad i grizu. Arietansi dijele prvo mjesto sa crnom mambom po brzini ugriza među svim svjetskim otrovnicama,
a  karakteristično je da isto tako brzo i iznenadno mogu ugristi i ako im se priđe odotraga jer  ova zmija ima radijus napada od
360 stupnjeva.





Zanimljivo je da se  arietansi  mogu pariti sa Bitis gabonicama, istina rjeđe, jer se arietansi u prirodi veoma rijetko sreću sa gabonkama
zbog njihovog karakterističnog staništa.  Arietansi su ovovivipare i rađaju žive mladunce, najčešće oko 30-60 mladunaca, ali zanimljiv je podatak
o jednoj ženki Bitis arietansa u češkom ZOO- vrtu, koja je apsolutni rekorder u rađanju među svim svjetskim zmijama  i koja je na svijet donijela ni
manje ni više nego 156 živih i zdravih beba Puff addera...


Mješanac između Bitis arietansa i bitis gabonice

Terarijsko držanje

Arietanse je potrebno čuvati u suhim prostranim terarijima čije bi idealne dimenzije bile 150*70*60 (dužina, dubina, visina). Za podlogu
bi trebalo  staviti  mješavinu  pijeska i treseta, obavezna skloništa od kamenja ili šupljeg drveta, suhe trave kako bi okoliš oponašao njihov
prirodni ambijent  i posudu sa vodom. Dnevne temperature bi trebale biti oko 28º-32º, a noćna  oko  20º-22º stupnja celzijusovih,
dok bi svjetlost trebali imati 10-12h dnevno. Bitis arietansi su veoma neproblematični za držanje u terarijskim uvjetima i ne traže neke
posebne uvjete u održavanju.




Zanimljivost

U starom Egiptu je u doba prvih Faraona postojala legenda, koja je sačuvana u hijeroglifskim zapisima do današnjih dana, o tome kako je
Boginja Izis kojoj su drugi Bogovi ubili muža, Boga Ozirisa, smislila plan kako da oživi svog voljenog muža. Trebala je samo  saznati  pravo
ime Boga RA koji je bio vrhovno Božanstvo  i Kralj svim ostalim bogovima, jer   kada  netko zna nečije pravo
ime, onda može  raspolagati i njegovim moćima, a u ovom slučaju su moći Boga RA bile toliko velike da je pomoću njih Izis mogla  oživjeti
svoga muža i vrati ga natrag sa druge strane.

Međutim,  kako natjerati tako moćno Božanstvo kao što je bio RA da sam kaže svoje pravo ime? E pa  tu na scenu dolazi Puff adder koga
je Izis postavila pokraj staze na kojoj se RA šetao, a pri šetnji ga je arietans ujeo za nogu  i Bog RA je u strašnim mukama i bolovima morao
reći svoje pravo ime kako bi mu Izis pomogla.  Izis je oživjela Ozirisa koji je potom postao vladar podzemnog svijeta, a Bog RA je od
tada izbegavao šetnju po visokoj travi  i, iako je bio neustrašivi Kralj svim drugim bogovima i ljudima, jedino čega se boja su bile zmije.

Cijelu priču u engleskom prijevodu sa originalnih egipatskih papirusa možete pročitati na ovom linku:

http://platopagan.tripod.com/ra_and_isis.htm

Bitis arietans sa jezera Nakuru-Kenija

Posljedice ugriza

Posljedice ugriza ove zmije su slične kao i kod Bitis gabonice, i uslijed jakog hemotoksina izazivaju strahovita oštećenja tkiva i nepodnošljive
bolove pa se  mnogi herpetolozi i ostali stručnjaci  (Bill Haast, Austin Stewens...)  koji su u svojoj karijeri imali tu nesreću da ih između ostalih zmija
ujede i arietans, slažu u jednom, a to je da su se najgore proveli i najveće bolove i muke proživjeli upravo poslije ugriza ove zmije.  Postoje
slučajevi da su odrasli ljudi poslije ugriza arietansa umirali poslije samo 30-tak minuta, međutim to sve zavisi od više faktora  i najčešće je potrebno
oko 24 sata da, ako se ne primi potrebna medicinska pomoć, otrov arietansa savlada odraslog čovjeka.
Sve u svemu, isto kao i kod ugriza gabonice, ako se ne primi polyvalentni serum protiv otrova ovih zmija, može se gotovo 100% računati sa
smrtnim ishodom, ali ponekad čak ni ukazana pomoć nije garancija da do toga neće doći, stoga ne čudi loš  glas koji prati ovu otrovnicu.

Zaključak

Zbog svoje izuzetne brzine i prgavosti, ovo je zmija koja zaslužuje veliko strahopoštovanje i iskustvo, tako da se ni u kome slučaju ne preporučuje
početnicima u otrovnoj teraristici i osobama bez dugogodišnjeg iskustva u rukovanju otrovnim zmijama.

Share

Tko je online?

Imamo 33 gostiju i nema članova online

Najnoviji sadržaj

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5