Ponedjeljak, Listopad 23, 2017
Croatian English French German Italian Serbian Slovenian
   
Text Size

Pretraživanje

Emys orbicularis

ImageHrvatski naziv: Barska kornjača
Engleski naziv: European Pond Turtle
Njemački naziv: Europäische Sumpfschildkrcte
Stručni naziv: Emys orbicularis
Prvi put opisao: Linnaeus, 1759
Dužina oklopa: do 20 cm
Porijeklo: sjeverna Afrika, Europa, od Litve sve do sjevernog Irana
Hrana: riba, crvi, gliste, larve, punoglavci, i slično
Držanje u paludariju: samo u prijelaznom periodu, inače vanjski biotop


Image Image

Image
Image

Opis Vrste
Crna kornjača sa žutim pjegama; to je jednostavan opis ove vrste. Dužina carapaxa joj je do 20 cm. Trbušni dio oklopa (plastron) joj je žut s nepravilnim crnim mrljama. Kod ove se vrste mužjak i ženka lako raspoznaju po repu; u mužjaka je rep obično duži i deblji. Mužjak i ženka se također mogu dobro raspoznati po boji šarenice oka. Dok je u mužjaka šarenica smeđe boje, kod ženki je žuta.
Emys orbicularis je autohotna gotovo po čitavoj Europi. U centralnoj je Europi, nažalost, gotovo izumrijela. Jedan od razloga njenog nestanka iz centralne Europe jest taj što se u 17. i 18 stoljeću njeno meso koristilo kao hranu za vrijeme posta katoličke korizme. Drugi važan faktor jest uništavanje njenog habitata od samog čovjeka. Danas je ova vrsta strogo zaštićena. Emys o. se nalazi pretežno u velikim jezerima, tihim rijekama i drugim mirnim vodama. Ova, jako plašljiva vrsta, obožava mjesta zarasla travom i drugim biljkama. Aktivna je i danju i noću. Trule panjeve, kamenje koje je do pola u vodi, i sl. koristi za sunčanje. Hibernira od 10. do 4. ili 5. mjeseca, ovisno o regiji i temparaturi okoline. Prehrana joj se sastoji od raznih insekata, punoglavaca, ribica i sl. U starosti i ova vrsta djelomično jede bilje, ali joj meso ipak ostaje glavna hrana. Barska kornjača je jedina vrsta koja je autohotna u srednoj Europi. Donedavno je ta vrsta bila jedini zastupnik roda Emys. Godine 2005. je poslje genetskog pregleda i istraživanja vrsta koja živi na Siciliji predstavljena kao posebna vrsta Emys trinacris, koja je time drugi zastupnik u rodu Emys. Srodne vrste Emys orbicularis su Actinemys marmorata i Emydoidea blandingii.

Emys orbicularis, ovisno o kojoj se podvrsti radi, dostigne prosječnu veličinu od 15 do 20cm. Sjeverne i istočne podvrste su veće od južnije podvrste. Mužjak ostaje kao i kod većine vrsta manji od ženke. Pod normalnim uvjetima se težina kreće od 400 do 700 grama. Pronađeni su i pojedinačni rijetki primjerci od 1,5 kg težine. Podvrste variraju i po izgledu. Crni ili tamno smeđi Carapax ima često sitne žute točkice ili linije. Plastron može biti od skroz žutog do žutog sa velikim crnim flekama, sitnim crnim mrljama, ili čak i skroz crn. Glava, udovi, vrat i koža također pokazuju razliku u podvrstama. Ti dijelovi mogu biti od tamno smeđe do crne boje s, također, sitnim žutim točkicama. Oklop barske kornjače je plosnat i ovalan. Kod zenki je carapax često više izdignut nego kod mužjaka. Kod ove vrste vodene kornjače rep je u usporedbi s drugim vrstama duži. Kod odraslih kornjača rep može dostići i polovinu plastrona. Kod mužjaka je početak repa vidljivo deblji nego kod ženki i kloaka se nalazi također vidljivo niže od početka plastrona. Emys orbicularis je zastićena vrsta koja je navedena na crvenoj listi IUCN-a.

Image
smeđa šarenica mužjaka, žuta šarenica ženke


Rasprostrajnost Emys orbicularis je od sjeverne Afrike (Maroko, Tunis)
preko Francuske, Italije, Njemačke, Poljske, Mađarske, Rumunjske, Austrije, Balkana, pa sve do Turske.
Najsjevernije populacije su pronađene u Litvi. U većini ovih zemalja, pogotovo u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji ove su populacije gotovo nestale. U Švicarskoj su najvjerovatnije nestale iz prirode.
U Njemačkoj su posljednjih godina provođeni razni projekti kako bi se neke populacije ponovo naselile na mjestima gdje su nekad živjele.
Trenutno je poznato 13 podvrsta Emys orbicularis, a očekuje se da će se u narednih par godina opisati još više podvrsta.
Nominatna podvrsta je Emys orbicularis orbicularis, podvrsta koja je autohotna u srednjoj Europi.
Podvrste Emys orbicularis koje su poznate dijele se u više grupa.

Grupa Occidentalis
Glavata kornjača srednje veličine. Ženke i mužjaci su jednake veličine.

Emys orbicularis occidentalis (Fritz, 1993)
Emys orbicularis hispanica (Fritz, Keller, Budde, 1996)
Emys orbicularis fritzjuergenobsti (Fritz,1993)

Grupa Galloitalica
Kornjača manje do srednje veličine. Prednji udovi često su označeni sa samo
jednom žutom linijom. Mužjaci su manji od ženke.

Emys orbicularis galloitalica (Fritz, 1995)
Emys orbicularis lanzai (Fritz,1995)
Emys orbicularis capolongoi (Fritz,1995)
Emys orbicularis ingauna (Jesu, 2004)

Grupa Orbicularis
Jako tamne, često srednje do veće veličine.
Plastron često kod mužjaka crn.

Emys orbicularis orbicularis (Linnaeus, 1758 sensu lato)
(Fritz ovu podvrstu dijeli u još dvije podvrste)
Emys orbicularis colchica (Fritz, 1994 sensu lato)
Emys orbicularis eiselti (Fritz, Baran, Budak, Amthauer, 1998)

Grupa Hellenica
Trenutno je u ovoj grupi opisana samo jedna podvrsta.
Prostiru se od Italije do Balkana (do otoka Krka)
Plastron je često skroz žut. Kod ženki je grlo također žuto.

Emys orbicularis hellenica (Bibron, Saint-Vincent 1832)

Grupa Iberica
Kornjača od manje do srednje veličine.
Ženke manje od mužjaka.

Emys orbicularis iberica (Eichwald, 1831)
Emys orbicularis persica (Eichwald, 1831)

Grupa Luteofusca
Trenutno je samo jedna podvrsta u ovoj grupi opisana.
Jako svijetla žutosmeđa kornjača s manjom glavom.
Autohtona u srednjoj Anatoliji.

Emys orbicularis luteofusca (Fritz, 1989)

Razmnožavanje
Dok ženke dostižu spolnu zrelost od 8 do 10 godina, mužjaci su već spolno zreli s 5 do 6 godina. Rituali parenja počinju već u rano doba godine, često već u trećem mjesecu, odmah poslije hibernacije. Polaganje jaja je često već u prvoj polovici 6. mjeseca a nekad se zna desiti i ranije. U potrazi za dobrim mjestom za jaja, ženke mogu prevaliti velike udaljenosti na kopnu. Inače se može reći da su u najčešćim slučajevima gnijezda manje od 500 metara udaljena od vode u kojima ova kornjača živi.


Image Image


Držanje u paludariju
Prije svega se mora napomenuti da se ova vrsta ne bi trebala držati isključivo u paludariju. Za držanje ove vrste potreban je vanjski biotop u kojem može provesti i čitavu godinu. Minimalna dubina vode mora biti 1,20 m zbog hibernacije koju kornjača obavlja na dnu jezera. Hibernacija se moze ostvariti i u zatvorenom prostoru kao i kod drugih vrsta (podrum, hladnjak i sl.).

Izvor: Osobno od Priv.-Doz. Dr. habil. Uwe Fritz
(c) Kornjace.com i Akvarij.NET
Share

Tko je online?

Imamo 73 gostiju i nema članova online

Najnoviji sadržaj

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5