Utorak, Listopad 24, 2017
Croatian English French German Italian Serbian Slovenian
   
Text Size

Pretraživanje

Otrovnice

Činjenica da postoje ljudi koje oduševljavaju zmije otrovnice i koji ih čuvaju u svojim domovima kod većine izaziva podsmijeh, a najčešće zaprepaštenje i kritiku da tako nešto "nije normalno" te da je to neki "psihološki poremećaj".

Pri tome se uvijek kao razlog i u prvi plan postavlja opasnost po život koja proizlazi iz otrova koji ta bića posjeduju. To na neki način i je točno, ali, također, i nije tako crno kao što se na prvi pogled misli jer se zaboravlja da ljudi koji se bave tom vrstom životinja raspolažu velikim iskustvom i znanjem, koje im omogućuje da s lakoćom izađu na kraj s tako opasnim životinjama u raznoraznim situacijama.


altGabonska ljutica - Bitis gabonica rhinoceros

Čuvanje otrovnica u vlastitom domu podrazumijeva zdrav, moralan i odgovoran stav prema sebi i društvu oko sebe jer potpuno je pogrešno nabavljati takve životinje radi dokazivanja ili bilo čega drugoga što nema uporište u prethodno izgrađenom iskustvu u rukovanju takvim životinjama. U suprotnom, to je igra s vatrom, koja u slučaju nezgode ne donosi štetu samo onome koga je otrovnica ujela, već i čitavoj teraristici općenito.

alt
Primjer terarija u kojima se čuvaju otrovnice... Zaključavanje obavezno!!!

U najvećem dijelu suvremenih zemalja čuvanje otrovnih životinja je zakonski regulirano na način da se za tu vrstu hobija polažu razni testovi, počevši od psihološkog profila osobe koja želi nabaviti takvu životinju, pa do teoretskog i praktičnog znanja o zmijama otrovnicama. S tom svrhom, u tim zemljama postoji po najmanje jedna zdravstvena ustanova koja raspolaže protuotrovima za razne vrste otrovnica i koja je zadužena da u slučaju ujeda neke egzotične vrste otrovnice pruži prvu pomoć. Države u kojima je čuvanje otrovnica dozvoljeno su prepoznale problem koji se u javlja ovoj oblasti te su legalizacijom ovog dijela teraristike jednostavno uspostavili kontrolu i evidenciju osoba koje čuvaju takve opasne životinje i time na krajnji minimum sveli mogućnost da uslijed nepažnje i ujeda dođe do smrtnih posljedica.

alt
Pribor koji je neophodan za rad sa otrovnicama

Na ovim našim prostorima to još uvijek nije potpuno pravno i zakonski riješeno, a, s obzirom na predrasude koje ljudi (političari) odavdje imaju prema takvim životinjama, sasvim je izvjesno da neće imati pozitivan ishod po otrovnice, što će samo donijeti više štete nego koristi, jer ljubav prema nečemu ili nekome nitko ne može zabraniti niti regulirati zakonom pa će tada ljubitelji tako opasne životinje držati na crno i bez ikakve kontrole (kao što je recimo slučaj s oružjem) te, u slučaju nezgode, uvelike će se povećati mogućnost da dođe do onog najgoreg jer za to neće biti pripremljenih medicinskih službi niti protuotrova. Također, nedemokratski je i pogrešno osuđivati i zabranjivati bilo kome pravo da se bavi nečim što voli jer bi, analogno tome, trebalo zabraniti i vožnju motora, skakanje padobranom i bungee jumpingom, paragliding, alpinizam, ronjenje i mnogo drugih stvari koje u principu čovjeku nisu potrebne, ali ih radi jer mu to pričinjava neko zadovoljstvo. S druge strane, pak, u tim aktivnostima, nažalost, isto tako često dolazi i do nesretnih slučajeva gdje ljudi stradaju, i to postotno u nezamislivo većem broju u odnosu na veoma rijetke pogreške u držanju i uzgoju otrovnica i kobnih posljedica koje iz tih greški proizilaze.

alt
Azijska "bambus" ljutica - Cryptelytrops (Trimeresurus) albolabris

Budući da ćemo se od sada malo više pozabaviti ovim specifičnim i opasnim stvorenjima, u početku treba istaknuti i naglasiti da cilj ovog i narednih tekstova i opisa otrovnica nije propagiranje i "poticanje" nabavke i držanja istih, jer one zahtijevaju ogromno iskustvo i predznanje vlasnika, niti je cilj podcjenjivanje opasnosti koja može proizaći iz nepravilnog rukovanja ovim životinjama ili, još gore, ujeda, već je zamisao da se ljudima na neki način približe ta opasna i neshvaćena bića, a to je jedino moguće ako se one bolje upoznaju i, što je još važnije, ako postoji želja za tako nešto... Kada kažemo "približimo i upoznamo", mislimo prvenstveno na činjenicu da je čovjek biće koje se plaši nečega što ne poznaje, a konkretno, u ovom slučaju, to su zmije, koje, zbog neobaviještenosti i neznanja ljudi, izvlače deblji kraj. Posljedica toga je veliki broj, iz neznanja i gluposti, ubijenih zmija u svijetu, što ostavlja ozbiljan ožiljak u prirodnom eko sistemu jer zmije, kao i sva druga bića na ovoj našoj planeti, imaju u njemu veoma važnu i nezamjenjivu ulogu.

alt
Istočna dijamantska čegrtuša - Crotalus adamanteus

Od skoro 3.000 priznatih vrsta zmija, samo oko 600 vrsta ima razvijen otrovni aparat, a čak i od tog broja otrovnica najveći dio zmija nije posebno opasan po ljudski život jer im je otrov prilično slab, ili su to zmije koje su veoma rijetke te žive skriveno i u područjima gde je susret sa čovjekom gotovo nemoguć... Ipak, ni jedan otrov ne treba podcjenjivati jer na ishod zmijskog ujeda može utjecati veliki broj različitih faktora. Otrovni aparat kojim otrovnice raspolažu sastoji se od najčešće dvije žlijezde koje sintetiziraju otrov i koje su u toku evolucije kod zmija nastale od žlijezda pljuvačnica i sustava za ubrizgavanje, odnosno, šupljih zubiju, uz čiju pomoć se otrov ubrizgava duboko u tkivo plijena.

alt

Otrovnice se dijele u četiri najrazvijenije porodice zmija, a to su:

Elapidae - kobre, mambe, kraitovi, koralne zmije, morske zmije, australske elapide...
Viperidae - poskok, ljutica, čegrtuše, Gabonska ljutica, azijske arborealne vipere....
Colubridae - Bumslang...
Atractaspididae

Ukratko ćemo opisati samo porodice Elapida i Viperida jer su one najbrojnije i najčešće u teraristici.

Elapidae su zmije koje posjeduju najjače toksine. U tu grupu otrovnica, kako što je već spomenuto, spadaju kobre, mambe, kraitovi, koralne zmije, tajpani, australska smeđa zmija, morske zmije i mnoge druge. Jedan od predstavnika ove porodice drži rekord kao najotrovnija kopnena zmija na svijetu, a to je australski Inland taipan - Oxyuranus microlepidotus. Također, ova porodica otrovnica drži i svijetski rekord po dužini, a najduža svijetska otrovnica je Kraljevska kobra - Ophiophagus hannah, koja može narasti i do 6,5 metara, dok je na drugom mjestu također elapida Crna mamba - Dendroaspis polylepis, koja može narasti do 4,5 metara.

Predstavnici Elapida uglavnom imaju neurotoksine i miotoksine, koji napadaju centralni živčani sustav i mišiće, iako kod nekih vrsta, kao što je australska smeđa zmija, u otrovu ima prisustva i hemotoksina. Plijen pri ujedu umire tako što toksini zaustavljaju signale koje mozak žrtve šalje srcu i plućima i oni jednostavno prestaju funkcionirati, dovodeći tako do smrti.

U svijetu postoji oko 320 vrsta Elapida, a dijele se na dvije pod porodice, i to:

Elapinae - afričke, azijske i američke vrste
Hydrophiinae - vrste iz oceanije i Australije, kao i morske zmije

alt
Jedan od najpoznatijih predstavnika Elapida je Zelena mamba - Dendroaspis angusticeps

Viperidae su otrovnice koje uglavnom imaju hemotoksine, koji razaraju krvna zrnca i tkivo, i dovode do velikih krvarenja, kako unutrašnjih tako i vanjskih. Bolovi pri ujedu ovih otrovnica su neusporedivo veći nego kod Elapida, a također i posljedice koje hemotoksini ostavljaju. Čak i ako se preživi, posljedice često znaju biti amputirani udovi uslijed jakih nekroza i oštećenja mišića i kostiju. Predstavnici ove porodice nisu pretjerano dugački, izuzetak je jedino južnoamerički Buš master - Lachesis muta, koji može narasti do 3,5 metara, ali drže druga dva rekorda među otrovnicama, i to za najbrži ujed, koji ima afrički Puff adder - Bitis arietans, i za najduže zube među svim otrovnicama, od 5,5 cm, a koje posjeduje Gabonska ljutica - Bitis gabonica. U svijetu postoji oko 230 vrsta Viperida, a zanimljivo je da jedino na australskom kontinentu ne živi ni jedna vrsta iz ove porodice. Viperidae se dijele na četiri pod porodice, i to na:

Crotalinae - čegrtuše, azijske arborealne vrste i južnoamerički Bothropsi
Viperinae - poskok, ljutica, Gabonska ljutica, Raselov poskok...
Azemiopinae
Causinae

alt
Ljutica, koja spada među najopasnije svijetske otrovnice, je Afrički Puff adder - Bitis arietans

Također se, po razvijenosti zuba, razlikuju 3 tipa otrovnica:

Solenoglyphen - otrovnice koje imaju dugačke "pokretne" zube, koji su, kad su zmiji usta zatvorena, sigurno sklopljeni u vilici i obavijeni mekim tkivom, a kada zmija pri hranjenju ili obrambenom napadu otvara usta, oni se tada otklapaju ka napijred i idu skoro vodoravno prema cilju. Takve zube imaju sve viperide.

Proteroglyphen - zmije s malim nepokretnim zubima, koji su čvrsto usađeni u prednji gornji dio vilice. Predstavnici Elapida imaju takve zube.

Opisthoglyphen - najrjeđi tip otrovnica, kojima su zubi koji sprovode otrov usadjeni u gornjoj vilici, ali skroz straga, a najznačajniji i najopasniji predstavnik ovih zmija, čiji je otrov jači čak i od kobri, je Bumslang - Dispholidus typus. Takve zube također ima i jedna blago otrovna vrsta sa ovih prostora, a to je zmajur - Malpolon insignitus.

Ljudi su od davnina i od svog postanka bili fascinirani ovim, po njima Božanstvenim bićima, jer su se zmije svojim karakteristikama u mnogome izdvajale od ostalog životinjskog svijeta. Zmije nemaju noge, a opet se mogu vrlo brzo kretati... Zmije žive ispod zemlje, na zemlji, u vodi i na drveću... Zmije gutaju čitav plijen, a ne žvaću ga... Zmije mijenjaju svoju kožu odbacujući sa sebe staru... Zmije nemaju očne kapke i oči su im čitav život otvorene... Sve te neobične osobine zmija su ljude u prošlosti natjerali da vjeruju da su ta bića nešto posebno, tako da imamo bezbroj raznih kultova zmija u prošlosti, a i danas, koji su, neovisno jedan o drugme, bili rasuti po čitavom svijetu. Ako uzmemo u obzir i način na koji su ljudi nekada živjeli i kakve su sve probleme imali sa glodavcima, koji su im pravili ogromne štete po usjevima i prenosili opake bolesti, kao što je kuga, onda se još više može razumijeti taj svojevrsni dobronamjerni i kultni stav prema zmijama, kojega danas, nažalost, skoro nigdje više nema.

alt
Waglerova ljutica - Tropidolaemus wagleri - trenutno je u svijetu kozmetike hit krema protiv bora sa otrovom ove zmije.

Razloga tome ima bezbroj, a jedan od njih je i kršćanska religija, koja je zmiju oduvijek demonizirala i predstavljala kao nešto što je zlo i što je unijelo razdor između Adama i Eve i zatvorilo im vrata raja. Drugi razlog su mediji, gdje je, recimo, glavna vijest dana ako je neko dijete ujela zmija, a zanemariva je činjenica što je, recimo, u tom danu širom zemlje u prometnim nesrećama ili od oružja i na druge načine poginulo na desetine drugih osoba, a da i ne spominjemo razna "filmska ostvarenja" u kojima se zbog gledanosti zmijama dodjeljuju natprirodne i negativne osobine, koje, pak, za posljedicu imaju formiranje potpuno pogrešne slike o tim bićima, pune neopravdane mržnje i prezira. Ali, glavni razlog je taj što se ljudska populacija na ovoj planeti širi neviđenom brzinom, što kao posljedicu ima zauzimanje i otimanje sve većeg teritorija i životnog prostora koji, među ostalim životinjama, dijele i zmije, tako da su, posljedično, susreti između zmija i čovjeka postali mnogo učestaliji, a što se po zmije, kao i po druge životinje, završava kobno.

alt
Meksička crnorepa čegrtuša - Crotalus molossus nigrescens

Gotovo je 100% sigurno da se u budućnosti svijest i razmišljanje čovjeka prema prirodi oko sebe u cjelini neće promijeniti i da će ovim tempom eksploatacije i uništavanja prirodnih resursa on na kraju uništiti i sam sebe, zato je suludo očekivati da će se i u odnosu čovjek-zmija nešto promijeniti na bolje jer je to praktično nemoguće i nerealno. No, cilj ovakvih tekstova i ljudi koji vole, čuvaju i razmnožavaju zmije i nije parola "Hajde da svi volimo zmije", već da se kod običnog čovjeka izgradi prava slika i probudi savijest za učinjenu nepravdu i progon koji ova predivna stvorenja i čuda evolucije i dan danas nezasluženo doživljavaju na svakom koraku.

alt

Share

Tko je online?

Imamo 157 gostiju i nema članova online

Najnoviji sadržaj

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5