Teorije kako zacrveniti akvarijsko bilje

Jedan od najčešćih mitova koji se čuje na tu temu jest  da velike količine željeza uzrokuju crvenilo kod biljaka.
U uvjetima nedostatka željeza u akvariju , dodavanje Fe može ubrzati rast biljaka i po Liebigovom zakonu dolazimo do sljedećeg limitirajućeg nutrijenta, ako je taj nutrijent NO3 onda to objašnjava crvenilo, ali željezo ne utječe direktno na dobivanje crvene boje u biljaka pošto crveni pigmenti uopće ne sadrže željezo (za razliku od klorofila).

Često se kod prodavača akvarijskog bilja može čuti savjet da za rast crvenog bilja moramo imati jaču rasvjetu nego za ostalo bilje. Ovo je djelomično točna konstatacija, ali ne i pravilo, jer u tom slučaju crveno bilje ne bi uopće uspijevalo u akvarijima sa slabom rasvjetom. Također neke vrste crvenih biljaka kao što je Alternathera reinickii će bolje uspijevati ukoliko je svjetlo slabije.  U određenim slučajevima biljke će dobiti žarku crvenu boju što su bliže površini, a kao razlog se često se navodi to što je biljka bliže izvoru svjetlosti i da je svjetlost glavni faktor. Pod jakim svjetlom biljci se ubrzava metabolizam, te potražnja za za dušikom veća, budući da biljka ne može dovoljno brzo apsorbirati potreban dušik, ona je pod stresom i zato se crveni.  Jedan od načina da se poboljša crvenilo biljaka u akvariju je i pravilan izbor odgovarajućih neonskih cijevi, odnosno žarulja. Žarulje i cijevi  koje imaju manje od 5000 K će davati crvenkastu boju i time dodatno isticati crvenilo u vašem akvariju.

Rotala rotundifolia pod grolux lampama

Premalo dušika (N)

Glavni razlog zašto se biljke crvene je makroelement dušik (N) ili točnije rečeno njegov nedostatak. Dušik se u akvarij dodaje u obliku nitrata (NO3), a bilje ga troši i iz organskih izvora, ribljeg izmeta, ostataka hrane, trulih listova i to  u obliku amonija (NH4+) , uree i kao nusprodukt nitrifikacije, NO3. Dušik je ključan element u molekulama klorofila. Klorofil je zeleni pigment koji se nalazi u svim biljkama, algama i cijanobakteriji. Klorofil apsorbira plavi i crveni spektar svjetlosti, a reflektira zeleni spektar , te su zato  biljke koje sadrže puno klorofila zelene. Smanjeni unos dušika smanjuje i proizvodnju klorofila koji je zaslužan za zelenu boju biljke. Kad se razina klorofila smanji, onda se crveni pigmenti (betalain, anthocyanin…) vide bolje pošto više nisu zamaskirani klorofilom. Dodavanjem dušika , biljka će ponovno pozelenit zbog povećane proizvodnje klorofila.

Zaključak je da se  smanjenjem doziranja nitrata može postić crvenilo u biljaka ,  ako dušik nije dostupan u većoj količini iz drugih izvora (ribljeg otpada , otpuštanje iz podloge... ).

Ova povezanost klorofila i dušika je dobro poznata u agrokulturi. Na rižinim plantažama je zahtjevno održavati adekvatnu količinu dušika u poplavljenim poljima jer se dušik gubi na više načina. Najviše dušika se izgubi zbog bakterija koje pretvaraju nitrate u dušične plinove. Nadziranje eventualnog manjka dušika se vrši  klorofil metrom. Klorofil metar je uređaj kojeg je razvila tvrtka ''Minolta Camera Company''  a kojim se mjeri količina klorofila u biljci. U načelu , klorofilmetar mjeri količinu zelene boje na biljci i na taj se način  otkriva eventualno pomanjkanje dušika.

Prednosti i nedostaci

Smanjenjem dušika se limitiraju i svi enzimi u biljci, pa se time smanjuje i sposobnost biljke da hvata svijetlo i co2. Postizanje crvenila smanjenjem nitrata nije  preporučljiva metoda, jer može proizvesti više štete nego koristi. Ukoliko se ne provede u kontroliranim uvijetima može vrlo lako dovesti do bujanja algi u akvariju, osim toga preveliko ograničavanje nitrata može smanjiti stabilnost sustava, previše usporiti rast biljaka i na taj način smanjiti proizvodnju O2 i time direktno naštetiti  fauni. Podloga sa makroelementima može pomoć u smanjenju rizika od prejakog limitiranja NO3.

Metoda se provodi tako da se KNO3 dozira na dnevnoj bazi, jer na taj način onemogučavamo potpuno iscrpljivanje dušika. Smanjeno doziranja KNO3 ne bi smijelo biti trajno, nego samo kratkoročno dok se ne postigne željeni efekt kod biljaka, a nakon toga je potrebno vratiti se na normalno doziranja. Uz slabije svijetlo je lakše provesti  smanjenje nitrata  jer su zahtjevi bilja niži, pa je lakše održavat stabilnu nisku razinu  NO3. Glavni problem je saznati koja je dovoljno niska razina. Izvori se oko tog podatka ne podudaraju. Neki govore od 8-12 ppm-a, a neki od 15-20 ppm-a. U svakom slučaju treba započeti s višim razinama, pa tek ako one ne uspiju potrebno je dodatno smanjiti nitrate.

Ostali faktori

U ovom tekstu je bio stavljen primat na smanjenje dušika kao glavnog faktora za crvenilo biljaka, no iako biološki gledano on je glavni uzročnik crvenila biljaka, osim njega postoji i niz drugih faktora.

Prije svega treba spomenuti redovito prignojavanje akvarija putem vodenog stupa. Vezano uz prignojavanje trebalo bi pokušat održavat idealne količne mikro i makroelemenata u vodi i zato su potrebne česte (1 x tjedno) i što veće (50-80%) izmjene vode. Prilikom izmjena vode potrebno je usisati podlogu od fekalija i ostalih zmazanoća. Također jedan je od načina i raditi izmjene vode sat do dva nakon paljenja svjetla, te nakon te izmjene po mogučnosti pojačati rasvjetu. Ukoliko je akvarij dobro opskrbljen s co2, kao rezultat bi se trebalo vidjeti jako perlanje na dan izmjene vode. Također mekša voda oko 5-6 KH bi trebala poboljšati crvenilo.