Dužina i boja: to je mali ciklid kojemu je dužina od 9 cm /mužjak/-7 cm/ženka/, no te veličine kao stvorene su za manje akvarije.
Boja mužjaka jest temeljna svijetloplava s plavim okomitim crtama i žutom leđnom perajom i kao takav prepoznatljiv je i akvaristima, dok je recimo populacija kod otoka Ngkuyo i odredišta Undu više smeđa.
Zanimljiva je činjenica da su ženke slično obojene, mada te boje nisu toliko izražene kao kod mužjaka i, naravno, leđna peraja nije tako izraženo žuta.
Mjesto pronalaženja: taj se ciklid, kako sam već gore spomenuo, nalazi na tanzanijskom dijelu jezera Malawi. Njegovo mjesto pronalaska obuhvaća oko 60 km, a nađen je na odredištima:
Puulu
Hongi
Ngkuyo
Undu point
Prirodni habitat: Labidochromis sp Hongi preferira plićake, a nađe ga se u dubini do 10 metara. No nekako se uz to stanište obvezno nađu i veliki balvani /skale/. Ti se ciklidi običano nalaze u većim grupama, a središte njihova teritorija jest koja pukotina u skali, koju dominantni mužjak žestoko brani, naravno od uljeza, a sve s ciljem zaštite svoga teritorija.
Ishrana: kad se zna da pripada rodu labidochromisa, onda već znamo da se hrani insektima, beskralježnjacima, te da je po tom pitanju sličan i pravim, ako smijem tako reći, pripadnicima roda labidochromisa, ali potrebno je i napomenuti da u nedostatku te hrane jede,odnosno pljucka, i alge.
Akvarij: napokon smo stigli do dijela koji je ustvari i najzanimljiviji. Počet ću od neke minimalne vrijednosti - neki autori predložit će stolitarski akvarij, dok će drugi minimalno 200 l akvarij - naravno, moje mišljenje priklanja se većemu akvariju.
Sama dekoracija, znadu i vrapci već na krovu, fin pijesak, kamenje, prolazi, špilje, sve s ciljem što boljeg osjećaja za tog ciklida u akvariju. No pošto je to mala m'buna i pored toga, kao predstavnik roda labidochromisa, jako mirna, u odabiru primjerenih sustanara moramo biti malo pažljiviji jer neke veće m'bune baš i nisu dobri sustanari. U takvom slučaju treba tragati za mirnijim i po mogućnosti dužinom sličnim ciklidima. Naravno, treba voditi brigu da i te ciklide nabavimo u nekoj grupici. Zašto se uvijek moraju naći ili biti u grupici? Postoji jednostavan odgovor - M'buna ciklidi poligamne su ustonoše, gdje mužjak treba na raspolaganju imati više ženki kako bi mrijest bio što uspješniji i što češći. Takva im je prirodna ćud i tako im je potrebno osigurati grupu. No kao zanimljivost, suprotno poligamnim ribama, ove su monogamne te žive u paru.
Hrana: taj ciklid nije probirljiv, naravno hrana je na biljnoj bazi s povremenim dodatkom spiruline, no ako ponekad ubacimo još smrznute hrane, tim bolje.
I sve to radimo, hranimo, mijenjamo vodu, naravno vodu se mijenja tjedno, no opet tu nema neke logike - neki mijenjaju /ja sam među njima/tjedno po 50 %, dok drugi isto to rade tjedno, iako u manjim postotcima. No česte promjene vode nekako utječu i na napaljenost mužjaka, tako da neki mužjaci nakon promjene vode jednostavno "eksplodiraju".
Da, dogodi se ono što akvarista veseli i naposlijetku obraduje, dogodi se mrijest. Ženka nosi jaja u ustima. (Znamo, osim jednog ciklida u jezeru Malawi svi su ustonoše) Pošto imamo u akvariju mirne vrste, možemo ženku ostaviti u ukrasnom akvariju, no ako se nad njom vrši "teror", onda ju valja uhvatiti i prenijeti u odvojan akvarij. I tako nas tamo nakon 21 dana, možda prije ili malo kasnije, dočeka 20 -tak mladih - i našoj radosti ni kraja. To je jedan radostan trenutak, a mogu reći da u društvu s M'buna iliti općenito Malawi ciklidima tih radosti ima "malo more".
Za kraj mogu reći da je to jako zanimljiv ciklid zbog neobičnih boja, zbog dužine, zbog mirnoće i sve te karakteristike čine ga jako popularnim među akvaristima. Nemojte, ako ga slučajno igdje nađete, propustiti ga.
Slike su vlasništvo Primos-a i priložene su uz njegovo dopuštenje.