Takođe obrazuju staništa koja karakteriše velika površina za ishranu, rast i skrivanje gamarusa koji nemaju druge prilagođenosti za opstanak u brzoj vodi.
Srećemo ih u velikom broju u čistim planinskim vodama i izvorima, ali i u vodama sa puno organskih materija u raspadanju ukoliko su takve vode plitke i bogate kiseonikom.Svaštojedi su i hrane se suvim i svežim ostacima biljnih delova - detritusom,  svežim životinjskim otpadom, ali i gljivicama i bakterijama. Uvećana količina biljnih delova, ekskrementi domaćih životinja biljojeda i ostaci uginulih životinja - posebno pripadnika familije Gammaridae - uz dobru aeraciju pospešuje  razvoj ovih račića i u takvim uslovima oni postižu veliku brojnost.
Gustina populacija je verovatno posledica dejstva temperature, jer je u toplijim vodama povećan nivo biomase gamarusa. Uobičajeni uslovi su iznad 20 C u toku leta i preko 6 C u toku zime.Zanimljivo je i to da se u rekama javljaju po principu sve ili ništa, odnosno ili su njihove populacije mnogobrojne i apsolutno dominiraju na svojim staništima ili su veoma malobrojne pa čak i u potpunosti odsustvuju iz čitavih područja.

Tijelo gamarusa je bočno spljošteno i lučno savijeno dužine do 15 mm. Obojenost tela menja se sa uslovima sredine od svetlo žute preko crvene do smeđe boje. Telo je sačinjneno iz tri celine: glave, grudi i abdomena. Na glavi se nalaze složene oči, antene u usni ekstremiteti. Na grudima se nalazi 7 pari nogu za lokomociju, pomoću kojih se veoma brzo kreću. Na abdomenu prva 3 para nogu služi za plivanje, a poslednja tri za odbacivanje. Ovaj drugi način kretanja, "skakutanjem" kroz vodu, jeste ono što će najpre otkriti njihovo prisustvo u nekoj vodenoj sredini.
Odvojenih su polova. Ženke su sitnije.


U naučne svrhe prikupljaju se pomoću Surberove mreže za bentos sa sredine vodenog toka. Međutim to je moguće učiniti i pomoću manje specijalizovne opreme kakva je akvaristička mrežica. Postavimo se tako da voda  protiče kroz mrežicu i laganim "češljanjem" vodene vegetacije obavljamo njihovo prikupljanje. Pri tome treba voditi računa o samom nalazištu račića, što pre svega podrazumeva da se u najmanjoj mogućoj meri poremeti njihovo stanište, jer kako što je već rečeno ono osim hrane predstavlja i njhovo pribežište. Još jedan način lova na gamaride moguć je upotrebom pincete u priobalnim delovima, ovo je razume se mukutrpniji pristup koji ograničava brojnost, ali povećava čistoću ulova, kao i njegov kvalitet, koji sami možemo da odaberemo.
Prilikom izlaska u prirodu takođe treba voditi računa o količini gamarusa koju uzimamo i našim mogućnostima da ove račiće održimo u živom stanju. Količina koja nam je potreba određena je veličinom riba koje gajimo kao i zahtevima koje gamarus kao hrana pred nas postavlja u pripremi hranjenja.

Image

Sakupljene žive gamaruse ne bi trebalo davati ribama bez prethodne pripreme. Zavisno od mesta gde ih nabavljamo i načina na koji to radimo uz njih ćemo svakako izloviti i brojna druga stvorenja vodenog dna. Pre svega lako ćemo uočiti larve insekata. Neke od ovih mogu biti obrok našim ljubimcima, ali isto tako mogu i napasti manje ribe. Otuda bi gamaruse, koje možemo danima čuvati u svežoj vodi ukoliko je obogaćujemo kiseonikom, pre hranjenja trebalo izdvajati pincetom. Ukoliko je prvobitno prikupljanje obavljeno pincetom onda smo već obezbedili čistu hranu, ali sasvim razumljivo u mnogo manjoj količini.
Jedan moguć način za njihovo čišćenje od otpada i drugih organizama je da u posudi u kojoj ih čuvamo, a ukoliko je ista dovoljno velika, postavimo jednu akvarističku mrežicu desetak santimetara iznad dna. Kako su gamarusi praktično jedini plivači u ovoj zajednici i budući da tako traže zaklon u mrežici će se uvek sakupiti određeni broj jedinki.
Iz svega navedenog može se zaključiti da ovaj vid žive hrane nije dovoljno praktičan, jer zahteva dosta truda. Uprkos činjenici da možemo hraniti mnogobrojne vrste riba u različitim uzrastima upotreba gamarida uglavnom se svodi na pripremu matica za mrest  - što je i razumljivo s obzirom da ovi organizmi jesu izuzetno kvalitetna hrana preko potrebna našim ljubimcima za uspešno razmnožavanje. Takođe su ukusan zalogaj za sve manje stanovnike terarijuma poput kornjača ili tritona.
Na kraju valja reći da se mogu gajiti u akvarijumima. Ukoliko se unesu veći primerci u sistem u kojem nema krupnih riba i ima dovoljno zaklona kakve pružaju recimo Vesicularia dubyana ili Riccia fluitans, ovi će se račići uključiti u zajednicu i doprineti njenoj stabilnosti kao deo biološke filtracije i lanca ishrane uopšte.
Za one kojima je sve ovo isuviše komplikovano ili im radni izlet u prirodu nije uživanje postoji zamena u vidu vakumski sušenih (liofilizovanih) gamarusa koji su zastupljeni na akvarističkom tržištu.


Izvor:akvaristika.org