Danas, kada sam ponovno aktivan u slatkim vodama (iz kojih, moram naglasiti, nikada nisam potpuno ni izašao), u fazi izrade velikog biljnog akvarija posvećujem posebnu pažnju planiranju protoka vode unutar akvarija i kroz filtar uz obavezno uzimanje u obzir krajnjeg cilja koji želim postići jer, naravno, nije isto planirati riječni biotop s riječnim ribama naviklima na brzu struju i s malo bilja ili biotop s ribama iz voda stajaćica. Najveći dio slatkovodnih akvarija pogone filtri koji su tvornički ugrađeni u njih ili vlasnik spoji vanjski kanistar filtar na akvarij. I to je to. Neki funkcioniraju odlično, neki ne baš najbolje uz probleme vezane uz bolesti riba, bujanje algi, cijanobakteriju, propadanje bilja, a uzrok se uglavnom ne traži u slabom ili prejakom protoku. Ne tvrdim da je protok vode važan za cjelokupan slatkovodni akvarij kao što je to u slučaju morskog, ali da jest važan i da se dosta problema može preduhitriti i otkloniti odgovarajućim protokom, a mnoge stvari, poput zdravlja, forme i izgleda riba i bilja jednostavno poboljšati, na vaše i njihovo zadovoljstvo, to je činjenica.

Pa da krenemo s nekim osnovama koje su u suštini same po sebi razumljive ili logične, a o kojima možda ne razmišljamo previše, već ih uzimamo zdravo za gotovo.

Izmjena plinova i obogaćivanje vode kisikom osnovna je zadaća protoka vode u akvariju. Disanje riba, kao i  bilja noću, stvara CO2;  ribe stvaraju amonijak koji se mora pretvoriti u nitrite i dalje u nitrate, raspadanje lišća, ostaci hrane – sve to opterećuje skučeni prostor akvarija i potreban je adekvatan protok kako bi se CO2 oslobodio u atmosferu, bakterije u akvariju i filtru dobile dovoljno kisika za razgradnju amonijaka i nitrita, da bi se otpad doveo do usisa filtra, a ne taložio po kutovima akvarija ili ispod panjeva ili kamenja.

U gusto zasađenim biljnim akvarijima protok je od velike važnosti zbog stalne potrebe biljaka za CO2 i makro i mikroelementima. Uzalud nam CO2 difuzor, ukoliko rastopljeni CO2 ne može doći do biljaka zbog preslabog protoka. Ni gnojivo nema baš nekog učinka ako nije stalno na raspolaganju biljkama u svim dijelovima akvarija.

Dobar protok anulira mogućnost stvaranja mrtvih zona (mjesta sa slabom ili praktički nikakvom količinom protoka) na kojima se skuplja otpad i koja mogu postati problem, bilo kao izvor nitrata, plinova koji nastaju raspadanjem organskih tvari, kao uzrok nastanka neželjenih algi.

Sjetite se lekcije iz osnovnoškolske fizike vezane uz topliju vodu koja se diže i hladniju koja ostaje pri dnu. Zamislite sada akvarij bez adekvatnog protoka i imate i praktični primjer. Voda topla od grijača, lampi, topline okoline stoji pri vrhu akvarija, dno je par stupnjeva hladnije. Nije neki ogledni primjer okoliša za zdravlje vaših riba. Da ne spominjem korijenje biljaka koje možda maštaju o vunenim čarapicama.
Protok kroz podlogu koji je vrlo blagotvoran za rast biljaka i opću filtraciju akvarija može se postići podnim grijačima, ali u ovome se članku ne bih osvrtao na to.

Ribe koje dolaze iz potoka i rijeka u prirodi se stalno “bore” sa strujom vode i to je bitan parametar za njihovu dobru kondiciju i samim time i zdravlje. Uostalom, ukoliko želite najbolje za svoje ribe, kako bi vam one izgledale najbolje moguće u akvariju, pokušat ćete što vjernije simulirati uvjete iz okoliša, zar ne? U toj priči je najvažnije proučiti porijeklo riba koje želimo držati i prilagoditi protok njima, a ne očekivati da se one prilagode zatečenom stanju. Ukoliko u akvarij stavimo ribe iz voda stajaćica i ribe iz brzaka i imamo jaki protok, ne treba posebno naglašavati koje neće biti pretjerano sretne.

Postoji nekoliko načina poboljšavanja slabog protoka u akvariju. Prvo što nam pada na pamet je stavljanje protočne pumpe adekvatne snage u akvarij, što je i najčešći način, no nemojmo zanemariti i mogućnost dobivanja na snazi protoka podešavanjem trenutne pumpe filtra, npr. redovnim čišćenjem filtar-materijala, čišćenjem usisnih rešetki ili cijevi na filtrima, boljim usmjeravanjem izlazne cijevi, micanjem prepreka poput lišća visokog bilja, dekoracije poput grana i kamenja ili eventualno stavljanjem jače pumpe u filtar ( ukoliko se radi o unutarnjem, ali oprez, jer količina vode koja protječe kroz filtar-materijal također je bitna za kvalitetnu filtraciju, ni previše ni premalo nije dobro), stavljanjem jačeg ili još jednog vanjskog filtra.

Iako se u slatkovodnoj akvaristici uglavnom koriste protočne pumpe s uskim, jakim  usmjerenim izlaznim tokom (tzv. powerheads), moguće je koristiti i pumpe koje se koriste u morskoj akvaristici koje daju širi izlazni tok vode.

Zaključak

U svakom slučaju, protok vode u slatkovodnom akvariju bitna je stavka i njegovim praćenjem i eventualnom korekcijom možemo riješiti neke moguće probleme kojima bi uzrok inače tražili u drugim stvarima, eventualno pribjegli kemiji ili drastičnijim promjenama u akvariju, što pak nosi druge komplikacije, od narušavanja balansa, trošenja vremena, novaca, do mogućeg gubitka riba i bilja. Kao i u svemu ostalome vezanom uz akvarije, ključ je u promatranju i razumijevanju problema koji nastaju, a namjera ovog članka je jednostavno ukazati na ovaj bitan, a prečesto puta zanemarivan faktor u slatkovodnom akvariju - protok vode.