Iako nama toliko obična i svakodnevna, mora i oceani u planetarnom sustavu Sunca naše galaksije predstavljaju zemljin “endem”. Stari gotovo koliko i sam planet, danas se smatraju kolijevkom života na Zemlji. Upravo iz ovog razloga i nije čudno da sjedeći na morskoj obali, satima netremice gledajući u veliko plavetnilo o kojemu tako malo znamo, između bure osjećaja koji nas preplavljuju mi razabiremo one najintenzivnije – divljenje i strahopoštovanje, koji u nama razvijaju ljubav prema moru i beskrajnu dječju znatiželju. Tijekom godina obrazovanja, želja za upoznavanjem i razumijevanjem nepoznatog ili slabo poznatog, dovela me do kolonija malih bentoskih životinja – mahovnjaka.
Ova izuzetno velika skupina vodenih sesilnih beskralješnjaka, od kojih je veći dio morskih, a samo manji dio naseljava boćate i slatke vode, rasprostranjena je u svim morima Svijeta i na svim tipovima podloge od mediolitoralne zone do abisala. U litoralnim biocenozama Jadranskog mora vrlo je slabo poznata. Prema podatcima koji datiraju iz 1997 godine, utvrđeno je ukupno 189 vrsta mahovnjaka, dok podataka o slatkovodnim i vrstama boćatih voda Hrvatske nema.
KOLJENO MAHOVNJAKA (Bryozoa, Polyzoa, Ectoprocta)
Naziv bryozoa proizlazi iz njihove morfološke sličnosti s mahovinama (bryos = mahovina, zoon = životinja) i danas je to validni naziv ove skupine životinja. Polyzoa je stari, često upotrebljavan pojam u literaturi anglosaksonskih autora, a proizlazi iz njihove kolonijalne građe (poly = mnogo, zoon = životinja), dok je pojam ectoprocta nastao u vezi sa smještajem anusa koji se nalazi u blizini usta, no izvan lofofora (ecto = izvan, procta = anus).
Koljeno mahovnjaka najveće je i najčešće koljeno lovkaša (Lophophorata), tipa organizacije malokolutićavci (Oligomeria). U njihovoj klasifikaciji razlikujemo tri razreda. Razred Phylactolaemata predstavljaju isključivo slatkovodne vrste mahovnjaka. Razred Stenolaemata, koji je u prošlosti bio daleko bogatiji vrstama, danas je prisutan sa samo jednim redom – Cyclostomatida kojeg predstavljaju isključivo morske vrste, dok je razred Gymnolaemata, kojeg predstavljaju uglavnom morske vrste, prisutan sa dva reda, Ctenostomatida i Cheilostomatida.
Danas je poznato otprilike 4000 živućih i oko 16000 fosilnih vrsta.
Mahovnjaci se javljaju vrlo rano, promatramo li povijest razvoja života na Zemlji. Najstariji fosili datiraju iz razdoblja starijeg Ordovicija, točnije prije 500 – 430 milijuna godina
Danas mahovnjake zbog fenotipske sličnosti vrlo često zamjenjuju s koraljima, spužvama, algama i sl. Sve do sredine 18-og stoljeća mahovnjaci su, kao i koralji, bili smatrani biljkama. Sedamdeset i pet godina kasnije odvajaju ih od skupine žarnjaka. Tada je i prvi puta opisana struktura zooida. Početke klasifikacije mahovnjaka nalazimo od 1837. godine kada su slatkovodne i morske vrste odijeljene u razrede danas poznate pod nazivom Phylactolaemata i Gymnolaemata, dok je treći razred Stenolaemata odvojen tek kasnije.
Građa kolonije
Mahovnjaci predstavljaju skupinu životinja koje formiraju kolonije, tzv. zoarije. Svaki zoarij sastavljen je od brojnih individua koje nazivamo zooidi.
Svaka nova kolonija nastaje spolnim putem razvitkom trepetljikave ličinke. Nakon određenog vremena života provedenog u planktonu ličinka se pričvršćuje za supstrat i metamorfozira u prvu jedinku kolonije tzv. ancestrulu. Pupanjem ancestrule nastaju novi zooidi čijim daljnjim nespolnim razmnožavanjem počinje rast kolonije. Karakterističan oblik ancestrule te položaj prvih zooida pomažu nam prilikom determinacije vrsta mahovnjaka.
Zooidi mogu biti raspoređeni jednoslojno ili višeslojno, a s obzirom na smjer rasta mogu graditi koraste kolonije ako rastu horizontalno ili uspravne ako rastu vertikalno. Različit razvoj zooida, koji rezultira razlikom njihovih međusobnih odnosa i smjera rasta, te utjecaj ekoloških čimbenika (jačina strujanja morske vode, intenzitet svjetlosti, tip podloge, utjecaj ostalih živih bića i sl.) objašnjavaju veliku raznolikost u građi kolonija različitih vrsta mahovnjaka. Vrlo često uspravni i jače kalcificirani oblici, kao npr. vrste Myriozoum trunacata, Porella cervicornis
Reteporella septentrionallis
i Hornera frondiculata
pogrešno su smatrane životinjama iz skupine koralja, dok slabije kalcificirane oblike, kao npr. vrste roda Cellaria, Chartella i Bugula
često zamjenjuju algama ili skupinom Hydrozoa kao npr. vrstu roda Crisia
Građa zooida
Shematski se mogu razlikovati dvije osnovne građevne komponente samog zooida: polipid i cistida
Polipid ili unutarnja struktura sastavljen je uglavnom od tentakula i probavne cijevi koja se može izbaciti, uvući i regenerirati, dok je cistida vanjski, postojan i nepromjenjiv dio zooida. Zooid je sastavljen od oba dijela i čini jedinstvenu morfološku i funkcionalnu cjelinu, te je neispravno govoriti o živom polipidu i neživoj cistidi jer oni tek zajedno čine životinju i ne mogu postojati odvojeno.
Svaki zooid sadrži lofofor koji se može ispružiti van ili uvući u unutrašnjost samog zooida. Na taj način on nije uvijek vidljiv. Ovi pokreti lofofora odvijaju se radom mišića i uslijed promjene tlaka unutrašnje tekućine. Lofofor nosi brojne pokretne tentakule prekrivene trepetljikama kojima, u vrijeme kada je ispružen, stvara struju vode kojom privlači nove količine svježe vode bogate hranjivim česticama i kisikom. Ispruženi tentakuli omogućuju i izmjenu plinova preko mekane stjenke tijela. Probavna cijev zavijena je u obliku slova “U”. Usta, koja predstavljaju početak probavnog sustava, smještena su unutar krune tentakula. Na njih se nastavlja trepetljikavo ždrijelo, zatim jednjak, želudac, te na kraju zavinute cijevi dolaze crijevo i anus. Anus je smješten u blizini usta, no izvan lofofora. Živčani sustav čine leđni ždrijelni ganglij i živci koji se iz njega pružaju u različite dijelove kolonije. Dišni, optjecajni i sustav za izlučivanje ne postoje. Rasplodni sustav sastoji se od grupe stanica, gonada i testisa koji su prisutni unutar celomske šupljine pričvršćeni na stijenku cistide ili su u vezi s funikulom. Mahovnjaci su uglavnom proterandrieni hermafroditi.
Kolonije mahovnjaka koje pripadaju razredu Phylactolaemata isključivo su monomorfne, izgrađene su od samo jedne vrste zoida (autozooida), dok su kolonije većine vrsta razreda Gymnolaemata polimorfne.
Kod polimorfnih kolonija možemo razlikovati dva osnovna tipa zooida:
a) AUTOZOOIDI su tipični zooidi čija je funkcija usmjerena na prehranu. Oni čine veći dio kolonije. Autozooidi različitih vrsta mahovnjaka morfološki se jako razlikuju.
Osnove te razlike nalazimo u obliku i veličini zooida, orificija (glavnog otvora kroz koji izlazi lofofor), i peristoma (prstena koji se izdiže nad orificijem kod nekih vrsta), uz koje ponekad dolaze sitne strukture kao što su usne bodlje, avikularije, vibrakule i umbo, a posebno je interesantna prednja membrana koja je često bogato strukturirana nizom pora, utora i izbočina. Sve ove značajke zajedno čine osnov za određivanje vrsta mahovnjaka.
 |
 |
 |
 |
b) HETROZOOIDI su reducirani ili izmijenjeni zooidi koji obavljaju druge funkcije u koloniji. Tako se npr. neki preobraze u rasplodne komore, gonozooide
 drugi, tzv. ovicelarije |
drugi, tzv. ovicelarije
 |
nabubre pripremajuai se za prihvat oplođenih jaja koja će se ovdje razviti do stadija ličinke, dok treći, avikularije
i vibrakule
 |
 |
stvaraju struju vode oko kolonije kako bi do tentakula došlo dovoljno svježe vode bogate hranom i kisikom ili kako bi uklonili čestice s površine kolonije.
Rasprostranjenost mahovnjaka
Iako su mahovnjaci skupina životinja koju nalazimo rasprostranjenu u svim morima Svijeta i na svim tipovima podloge od mediolitoralne zone do abisala, prilikom osvajanja nekog prostora oni ipak “postavljaju” određene uvjete. Među najvažnijim uvjetima koje neki biotop mora zadovoljiti da bi postao domom kolonije mahovnjaka ističu se: relativno mala sedimentacija kako ne bi došlo do gušenja kolonije sesilnih filtratora, te minimalna kompeticija sa algama jer u borbi za životni prostor alge pobjeđuju.
Upravo iz ovih razloga, mahovnjake nalazimo uglavnom na čvrstoj podlozi i većim dubinama kao redovite stanovnike koraligena.
Na manjim dubinama pronaći ćemo ih jedino u sastavu enklava tj. na zasjenjenim mjestima (u špiljicama, ispod stijena i sl.) gdje nema dovoljno svjetlosti za rast i opstanak alga.
Danas se ovom skupinom životinja bavi relativno mali broj znanstvenika u Svijetu. Iako su brojni vrstama i vrlo česti stanovnici voda, mahovnjaci su vrlo slabo proučavana skupina životinja sa nepotpunom taksonomijom i tek dotaknutim ekološkim problemima. Detaljnije proučavanje mahovnjaka možda nam neće donijeti spektakularne podatke iskoristive u ekonomiji ili gospodarstvu, no u svakom slučaju, približit će nas boljem razumijevanju mora i njegovog bogatog obojenog života čiji dio smo i mi sami.
Ako nekoga zanima nešto više, službena stranica društva bryozoologa (International Bryozoology Association): http://www.civgeo.rmit.edu.au/bryozoa/default.html