Uspjeli smo krenuti je bilo oko 8.30...prvo kod nonića pustiti Lucky-ja...ni mu baš jako drago...ali...bolje ne more(nona ga ne pusti da gre na kauč 
). Po putu smo stali kupiti marendu i dica zvaču u autu...ja ne moren...mi je veliki grop u trbuhu...od uzbudjenja. Palim si Duška(GPS) i, mislin si, ne moren faliti, Duško zna...ja Rijeku uopće ne poznam.
Šibamo...uzbuđenje raste...dolazimo pred samu Rijeku...je bilo oko 10.00 i...ja slušam Duška...lijevo..ja lijevo..on desno..ja desno...super...tik tak stižemo tamo.. Vozim se zaobilaznicom...i, govori Duško...skreni desno za 100 metara...kada...tamo...cazzo, ne mogu skrenuti...radovi.Fuck...nema veze, pa neću se valjda izgubiti sa Duškom,
a....neću ne...da ne dužin, vozija sa se sat vremena po Rijeci i oko Rijeke...cure su me pošteno zajebavale...i, na kraju san zvao Crnoga da me dojde pokupiti na cesti...vjerojatno bi još i dan danas kružio da nije došao po mene.
Odmah po dolasku...uf, zaista....nevjerojatno su me razveselila nasmiješena lica koja su me dočekala...poželjela dobrodošlicu. Da, to je to....dobri ljudi me čine jako veselim.
Letimično sam prošao sve akvarije...terarije ali, bio sam odvučen na pivo, teško mi je palo. Okrijepljen, krenuo sam u razgledavanje...uf, akvarija..terarija...super uredjeno i...izuzetno zanimljivo. Cure su mi već prolupale....starija hoće žabice...mladja hoće zmiju...fuck, rekao sam...meni je sve ok, u 16 će vam doći mama pa se dogovorite
Vrijeme je prolazilo brzo u ugodnom druzenju...jaaaaaako zanimljivim predavanjima(nebih posebno izdvajao) i bližio se i moj zadatak...aukcija i tombola. Jura me kratko upoznao...i, ispričao priču gdje ide sakupljeni novac....priznajem, naježio sam se i...sve o čemo sam razmišljao...bilo je prikupiti što više novaca. Priznajem...imao sam, i te kako sam imao tremu...no, u ušima mi je odzvanjala Jurina priča i o ničem drugo nisam razmišljao. Dobro...prošlo je i to, uživao sam i sa zadovoljstvom(jako velikim) eto...aktivno sudjelovao u Akter-u 2009 . Posebno me razveselilo kada je Jura saopćio prikupljenu svotu...zaista ne malo...i, eto, na ovom mjestu, još jedno veliko hvala svim sponzorima koji su učestvovali, svim dobrim ljudima koji su u aukciji učestvovali, u ovim, složiti ćete se, zajebanim vremenima...ali, kako je netko rekao...u Hrvatskoj nikad ništa nije uspijelo...e pa neće ni kriza!
Bio je veliki gušt stisnuti ruku ljudima sa kojima se cilu godinu družim na forumu...pažljivo ih čitam...popričati sa svima...upoznati nove ljude...ma, sve skupa, jeno veliko i krasno iskustvo...kada je slijedeći Akter?
Na putu za doma...cure su brzo zaspale...iznoseći i dalje svoje želje.....hahaha, žabice...zmije....hahahaha, to je uglavnom rješavala žena. Mene je mučila optužba od moje starije kčerke....naime, optužila me da sam sam sebi prodao akvarij na aukciji, da sam je prebrzo zatvorio aukciju i da sam to namjerno napravio....nisam spavao tu, ni slijedeću noč...vrtio sam u glavi slike...neznam, sve o čemu sam razmišljao bilo je što više toga i za što više novaca prodati....ali, znam i kako je ona jako iskrena i osjetljiva na nepravdu...neznam, možda sam i nešto zajebao....namjerno sigurno nisam...ali, gadno me to muči ovih dana.
Na kraju....sve više primječujem da postajem dosadni i umorni starčić......da sam sve manje ludi refer.