Ako si sa 12V povećao na 19V povečao si struju kroz LED za nedamiseračunatalipunklinac
i samim time ode sve u bijeli dim.
Nije za zamjeriti jer se po raznoraznim forumima i sličnim razglbalačkim mjestima prečesto spominje pad napona na LED pa samim time i dolazi do krivog uvjerenja da su LED naponski upravljane a ne strujno.
Dakle, struja kroz LED je daleko bitnija deklarirana vrijednost i nju treba uzeti u obzir pri proračunima.
U prilogu sam stavio neku random UI karakteristiku LED i iz nje je vidljivo da minimalan porast napona ima za poslijedicu drastičnu promjenu u struji.
Otpornik u seriji sa LED je najjednostavniji način da se struja kroz LED ograniči, a ono što zovemo "LED driveri" su zapravo CCS (constant current source) odnosno izvori konstantne struje. Dakle, "nešto" što će dati uvijek jednaku struju a ovisno o priključenom teretu mijenjati napon.
Zašto ne vidite otpornike kod drugih koji rade rasvjetu je posljedica pretjeranog trivijaliziranja, uštede ili kako već hoćete, a omogučuje ju ono što prime i još poneki pokušavaju objasniti.
Ako ćemo karikirati imaš recimo 5 LED koje imaju pad napona 2V pri struji 1A. (Pretpostavimo da im je otpor fiksan (a nije , vidljivo sa karakteristike) i po Ohmovom zakonu bi ispao 2Ohma.)
Spojiš ih recimo serijski na izvor 10V.
Sve će uredno raditi, ali kad jedna krepa krepaju sve.
Dakle, ovo gore je ekvivalent onoga što većinom svi radite i onda se žalite načeste popravke i nepraktičnost itd.
Alternativa tome je da se sve LED spoje paralelno svaka grana svojim pripadajučim serijskim otporima.
Napon svake grane je jednak.
Jednostavnosti računice radi ovdje bi otpori bili 8 Ohma. (8Ohma otpornik + 2Ohm LED , 10V/10Ohm = potreban 1A iz ovog imaginarnog primjera).
Da se ovako spoji pojedina LED bi mogla pregoriti bez da utječe na rad ostalih.